LEGIJA IZ VOJINOG ŠINJELA
Vladimir MATIJANIĆ
22. ožujka, 2007.

U prijedlogu za proširenje kaznenog postupka protiv Milorada Ulemeka i ostalih optuženih za ubojstvo Zorana Đinđića, Popović navodi niz izjava i dokumenata koji dokazuju da su Đinđićevi ubojice bili jako bliski Koštunici. Koštunica je, tako, jednoj od osoba isljeđivanih u sklopu istrage o atentatu, u zatvor poslao pismo u kojem mu savjetuje da "šuti i izdrži", te je nekoliko puta tvrdio da Đinđićevi suradnici dobro znaju tko je ubio bivšeg srpskog premijera

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ono o čemu se nagađalo, sada je pretočeno u službeni dokument: u prijedlogu za dopunu kaznenog postupka protiv zavjerenika koji su 12. ožujka 2003. godine ispred zgrade srpske Vlade ubili Zorana Đinđića, srpskog premijera, Srđa Popović, odvjetnik pokojnikove supruge Ružice, navodi niz dokaza zbog kojih smatra da bi bilo korisno saslušati i Vojislava Koštunicu, Đinđićeva nasljednika na premijerskoj funkciji kojemu bi ovih dana mogao započeti i drugi mandat. Premda je Jovan Prijić, tužitelj, odbio Popovićev prijedlog, on je zanimljiv, jer daje politički kontekst optužnici i objašnjava kako je aktualni premijer politički profitirao od ubojstva svojega nekadašnjeg suradnika i stranačkog kolege.

Dugo suđenje
 
Naime, Koštunica i Đinđić bili su članovi Demokratske stranke, koja se već početkom devedesetih raspala na dvije frakcije. Onu koja zadržava ime vodit će godinama pokojni, a drugu, koja se naziva Demokratskom strankom Srbije, predvodi do danas Koštunica.  
 
Podsjetimo, za ubojstvo Đinđića optuženi su Milorad Ulemek Legija, dugogodišnji zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, poznatih i kao "crvene beretke", koja je bila ustrojena pri tamošnjoj tajnoj službi, te dvanaest njegovih suradnika među kojima je i drugooptuženi Zvezdan Jovanović, Đinđićev ubojica. Suđenje traje na Okružnom sudu u Beogradu nešto više od tri godine i premda se uskoro očekuje i presuda do ovoga časa, nije uhapšeno petoro optuženih, dok su nekolicina, poput Ulemekova prvog suradnika Dušana Spasojevića, ubijena pri hapšenju. Ulemek je, pak, bježao do 2. svibnja 2004. godine kada se predao, a nedugo potom osuđen je na 40 godina zatvora za ubojstvo Ivana Stambolića, bivšeg srpskog političara, te na 15 godina zatvora zbog sudjelovanju u ubojstvu članova Srpskog pokreta obnove.
 
Postupak za ubojstvo premijera Đinđića protječe u pomalo čudnoj atmosferi, posebno otkako je Đinđićev DS, nakon prijevremenih izbora, u ožujku 2004. godine na vlasti smijenio Koštuničin DSS. Negdje na polovici postupka Marko Kljajević, predsjednik sudskog vijeća, naprasno je odustao od daljnjeg sudjelovanja u postupku, pravdajući to konstantnim pritiscima. Sutkinja Nata Mesarević je vrlo brzo "ušla u predmet" i nastavila postupak koji, po svemu sudeći, ide u smjeru najstrožih kazni za optužene. Da je tako potvrđuju i zadnje vijesti po kojima je Ulemek, prvooptuženi za Đinđićevo ubojstvo, objavio da više ne želi slušati suđenje, a nakon što je sudskom vijeću više puta okrenuo leđa sutkinja Mesarević rekla mu je da do kraja sudskog postupka ne mora prisustvovati raspravama.
 
Da bismo razumjeli Popovićev prijedlog potrebno se prisjetiti studenoga 2001. godine kad je Ulemekova jedinica blokirala prilaze Beogradu tobože nezadovoljna sudjelovanjem u akciji hvatanja Nenada i Predraga Banovića, bosanskih Srba koji su se od haaške optužnice krili u Srbiji. Jedinica je, dakle, uhapsila Banoviće, zatim se pobunila s tvrdnjom da nisu znali koga hapse, te su inzistirali na kadrovskim promjenama u vrhu MUP-a, a posebice u tajnoj službi, što je najvećim dijelom i ispunjeno, pa su s čelnih mjesta sklonjeni načelnik tajne službe Goran Petrović i njegov zamjenik Zoran Mijatović. Popović ističe kako su upravo te smjene uklonile najveću zapreku za pripremu atentata na Đinđića.
 
Dvosmjerni prijedlog
 

Popovićev prijedlog za proširenje optužnice bio je usmjeren u dva pravca: s jedne strane, ukazivao je na nalaze Povjerenstva Vlade Srbije od 13. kolovoza 2003. godine, a koje je istražujući atentat utvrdilo da je Ulemek u studenom 2001. godine sudjelovao u pobuni usmjerenoj na ugrožavanje ustavnog poretka i sigurnosti, te da je Vladimir Božović, generalni inspektor srpskog MUP-a, u svibnju 2005. godine poništio odobrenje za kupnju oružja izdanog agenciji Lupus, s obrazloženjem da u toj agenciji rade osobe koje su sudjelovale u oružanoj pobuni. Dokazujući postojanje oružane pobune i čvrsto protivljenje Jedinice za specijalne operacije koju je predvodio Ulemek Đinđićevoj Vladi Popović tvrdi: "pobunom, pa i ako je nazivate protestom, štrajkom, akcijom, kakogod hoćete, prvookrivljeni i njegovi suučesnici protivustavnim su putem stekli kontrolu nad Službom sigurnosti čiji su pripadnici onda, 'ohrabreni uspjehom', kako kaže optužnica, završili započeti posao i ubili Premijera".
 

LEGIJA IZ VOJINOG ŠINJELA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.