ALARMANTNO STANJE VODNIH RESURSA U
HRVATSKOJ: VODA JE U NAS UGROŽENA HIDROENERGETSKIM GRADNJAMA, HIDROLOŠKIM
ZAHVATIMA, EKSPLOATACIJOM ŠLJUNKA I PIJESKA, TE INDUSTRIJOM BEZ
BIO-PROČIŠĆIVAČA, PROMETOM, PESTICIDIMA I KOMUNALNIM OTPADOM
VODA U UŠIMA
Igor LASIĆ
22. ožujka, 2007.
Državna uprava za vode
RH na svojoj web-stranici, u poglavlju "Kakvoća voda", o površinskim
vodama iznosi zaključak prema kojem fizikalno-kemijski pokazatelji, režim
kisika, hranjive tvari, te biološki i mikrobiološki pokazatelji "ukazuju
na promjenu kvalitete vode, tj. na onečišćenje vodotoka uglavnom organskom
tvari", a posebno je zabrinjavajuće stanje – zbog prisustva teških metala
- na Savi, površinskim tokovima Dalmacije, slivnim područjima Istarskom i Primorsko-goranskom,
te vodotocima Drave i Dunava
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Hrvatska se po vodnom bogatstvu svrstava
među nekoliko prvih zemalja Europe, odnosno među nekoliko desetaka u svijetu.
Taj načelni, a vjerodostojni podatak, otprilike je sve čime se možemo dičiti
kad je voda u pitanju, da bi nakon njega neizostavno slijedila konstatacija
kako je odnos Hrvatske prema tome resursu u najmanju ruku problematičan – zasad
ćemo zaobići termine poput "katastrofalan", "skandalozan", "ekocidan".
Katastrofa bi zapravo tek mogla uslijediti, u perspektivi od par desetljeća, i
to ne samo ako se obistine profetske lamentacije nalik onoj admirala Davora Domazeta Loše, o skorom
svjetskom ratu koji će se voditi (i) oko zaliha pitke vode, pod tri puta šest
crnih zastava itd.
Voda, čiji dan u svijetu slavimo 22.
ožujka, u Hrvatskoj je već ugrožena hidroenergetskim gradnjama, hidrološkim
zahvatima, eksploatacijom šljunka i pijeska, industrijom bez bio-pročišćivača,
prometom, pesticidima i komunalnim otpadom. Državna uprava za vode RH na svojoj
web-stranici, u poglavlju "Kakvoća voda", o površinskim vodama iznosi
Zaključak prema kojem fizikalno-kemijski pokazatelji, režim kisika, hranjive
tvari, te biološki i mikrobiološki pokazatelji "ukazuju na promjenu
kvalitete vode, tj. onečišćenje vodotoka uglavnom organskom tvari". I
dalje o drugim tvarima: "Teški metali su česti onečišćivači površinskih voda(...)",
što se, pak, odnosi na "nezadovoljavajuću kategorizaciju" kod 82
posto ispitanih mjernih postaja na Savi, površinskim tokovima Dalmacije,
slivnim područjima Istarskom i Primorsko-goranskom, te vodotocima Drave i
Dunava.
Glavne
zamjerke
Objavljeno ispitivanje provedeno je 2000.
godine, a u međuvremenu se ništa značajno nije promijenilo, barem ne nabolje.
Pogoršao se državni tretman voda utoliko što još nije donesena Strategija
upravljanja vodama RH, niti zakonske mjere kojima bi u zastaru pale ekološke
studije zacrtanih projekata, primjerice potapanja sela Kosinja akumulacijskim
jezerom rijeke Like radi dobivanja 350 kilovat-sati struje. "Zelena akcija"
istaknula je glavne zamjerke na nacrt Strategije, koje se odnose "na
daljnje planove provođenja komercijalnog iskapanja šljunka i pijeska i
promoviranja višenamjenskih sustava – akumulacijskih hidroelektrana kao
najpovoljnijih i ekološki prihvatljivih rješenja upravljanja vodama".
Državno upravljanje vodama u izvedbi vlade
i Hrvatske elektroprivrede, u punom svjetlu iskazat će se upravo na primjeru
Kosinja, općina Perušić. Ubavi velebitski krajolik zajazit će se među trima
branama visine od 24 do 68 metara, a duljine u kruni od 423 do 529 metara, s
konačnim jezerom površine oko 1362 hektara. Ministarstvo zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva, kako doznajemo, uskoro će potpisati
dozvolu HEP-u za izvođenje pripremnih radova, na osnovu studije o utjecaju na
okoliš iz 1989. godine, koja je, dakako, drastično zastarjela uslijed brojnih
novih znanstvenih istraživanja i saznanja prikupljenih oko Kosinja od '89. do
danas.
Za razliku od također opasnog projekta
gradnje hidroelektrana na gornjem toku rijeke Dobre, potapanje Kosinja odlikuje
se dodatnim, socijalnim aspektom problema. Ako netko ne odluči drukčije, naime,
prije zatvaranja ispusta na branama trebalo bi nekako razjuriti oko 500
tamošnjih žitelja, preostalih od 1500 njih otprije 30 godina, kad su i krenule
najave o humanom preseljenju. Što se
tiče najupornije trećine tih ljudi, ne pomažu HEP-u marketinška podilaženja i
tvrdnje kako je sve to za njihovo dobro (prospekt "Hidroenergetski sustav
Kosinj" upućuje na razvoj ribogojstva i "športova na mirnoj vodi"),
tako ni muljanja općine Perušić koja računa s relativno izdašnom proračunskom
naknadom, a niti laži da se već zahuktava otkup privatnog zemljišta od Kosinjana.
Krajnje
nekorektno
"Nova studija puno bi koštala HEP, a rezultat
mu sigurno ne bi išao na ruku. Projekt bi jednostavno propao zbog neizvodivosti",
rekla nam je voditeljica programa zaštite voda "Zelene akcije" Irma Popović, "pa se svi od HEP-a
i ministarstva do općine ponašaju krajnje nekorektno prema ljudima koji već tri
desetljeća ne mogu dobiti građevinsku ni lokacijsku dozvolu za svoje
infrastrukturne potrebe.
VODA U UŠIMA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|