AVANGARDA U RETROVIZORU
Marina BARIČEVIĆ
22. ožujka, 2007.

Svojih 25 godina postojanja Klovićevi dvori proslavljaju sjajnom, impozantnom i skupom izložbom. Sretno su se posložile više sile politike u predizborno vrijeme, kada je i kultura neki adut, i doskorašnji neprijatelji stvorili su prešutni zdrug tolerancije u kojoj poznavatelj moderne hrvatske likovnosti profesor Zvonko Maković dobiva priliku raditi svoj projekt, a ministar kulture to obilato financijski podupire. Da čovjek poželi češće izbore

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ako je stručna ekipa zagrebačke Galerije Klovićevi dvori mogla birati rođendanski poklon, a mogla je, onda bolji za promidžbu slavljenika i pohode čestitara nije poželjela – izložbu avangardnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti. Svojih 25 godina postojanja (1982.–2007.), isprva iznimno agilan Muzejsko-galerijski prostor pa potom karikaturalno prekršten u glavama politike u današnje Klovićeve dvore, proslavljaju sjajnom, impozantnom i skupom izložbom. Sretno su se posložile više sile politike u predizborno vrijeme, kada je i kultura neki adut, i doskorašnji neprijatelji stvorili su prešutni zdrug tolerancije u kojoj poznavatelj moderne hrvatske likovnosti profesor Zvonko Maković dobiva priliku raditi svoj projekt, a ministar kulture to obilato financijski podupire. Da čovjek poželi češće izbore.

U osvit konačnog otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti i između hrabrijeg postava zagrebačke Moderne galerije, aktualna izložba znači dajdžestiranu autorsku povijest avangarde kroz šezdesetak godina. Ili ilustrativni je to prikaz od početka drugog desetljeća do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Lepeza umjetničkih pravaca od ekspresionizma preko zenitizma i dade, nadrealizma do poslijeratnih neoavangardi. Startna slika Gecanov "Cinik" (1921.) - finalna točka Stilinovićeva "Eksploatacija mrtvih" (1984.). Niska od slike do koncepta. Povijesno, kao inscenacija, dugo vrijeme od Austro-Ugarske do godine 1974. Od Tartagliinog "Autoportreta" iz 1917. do datuma donošenja novog Ustava Jugoslavije, ali i Hrvatske. U posve ispolitiziranoj realnosti iskrsavaju i takve prispodobe.

Središnja dilema

Ali, pitao se prije četiri godine u knjizi "Prilozi za drugu liniju" Jerko Denegri što zapravo kazuje "Autoportret" Marina Tartaglie iz 1917. - "usamljen u opusu ovog umjetnika, ne samo u njegovom opusu nego i čitavom tom povijesnom razdoblju". Dolazimo do središnje dileme – pitanja: što je to avangarda? Nešto što prethodi ili je ispred vremena, odabrano po osobnoj volji i viđenju povjesničara umjetnosti ili su činjenice konkretnije. Makovićeva velika izložba, sjajna i potrebna, obiluje prostorom za dileme i pitanja. I to je također njezina kvaliteta. Posebno jer se prikazuje u vrijeme koje nije nikako gluho za tu temu.

Postoji iznimna stručna literatura (J. Denegri: "Prilozi za drugu liniju"; Lj. Kolešnik: "Između Istoka i Zapada"; B. Stipančić: "Josip Vaništa, Vrijeme Gorgone i postgorgone"…) kao i aktualna riječka izložba iz kolekcije Marinka Sudca "Rubne posebnosti – avangardna umjetnost u regiji 1915.–1989." Mogućnost konzultacije o temi čini izložbu u Galeriji Klovićevi dvori još intrigantnijom. Ipak iz ponuđenih definicija avangarde najozbiljnija je u sveobuhvatnosti ona Šuvakovićeva da je to naziv za "nadstilsku, radikalnu, ekscesnu, kritičku, eksperimentalnu, projektivnu, programsku i interdisciplinarnu praksu u umjetnosti". Ali osim definicije avangarde ona ima i svoj suživot u određenom vremenu, u povijesti.

Radi kompleksnosti (ozbiljnosti) izložbenog projekta, ali i složenosti pojma, i prepoznavanja avangarde i njezino tumačenje doktor Maković sublimira u širem prikazu avangardnih tendencija. Da bude slika sveobuhvatnija usporedno se predstavlja avangarda u književnosti, teatru, filmu, glazbi, kritici, arhitekturi, fotografiji, dizajnu, baletu, plesu. Protagonisti uz Makovićevu likovnu dionicu jesu stručnjaci, poimence Branimir Donat, Ana Lederer, Hrvoje Turković, Nikša Gligo, Eva Sedak, Ljiljana Kolešnik, Darja Radović Mahečić, Marija Tonković, Feđa Vukić, Maja Đurinović. Cilj izložbe da obuhvati kulturna događanja u cjelini i zaključi da su i "autsajderi" zemljopisno udaljeni od svijeta poznavali i posjedovali svoju avangardu i neoavangardu, štoviše u vlastitoj inačici - jest uspio.

AVANGARDA U RETROVIZORU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.