PUSTINJSKI SNOVI
Darko VUKOREPA
4. srpnja, 2007.

Predstavljeno je trideset i pet radova velikog formata iz zbirke-donacije američkog filantropa i kolekcionara Donalda Kahna; većina slika datira iz 1988. i 1989. godine, razdoblja danas poznatog kao "klasična" epoha aboridžinske umjetnosti, a tematski se sve vrti oko "doba snova", koje po aboridžinskom vjerovanju predstavlja vrijeme stvaranja svijeta

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Od kada je slikarstvo Aboridžina godine 1972. počelo dobivati na širem značaju, ne prestaju rasprave je li riječ o djelima koje valja svrstati uz bok ostalima radovima likovne umjetnosti ili su posrijedi samo jednostavni artefakti primitivnih etničkih grupa, usporedivi s afričkim maskama ili australskim bumeranzima. Za mene, definitivno je riječ o umjetničkim djelima, čak i ako ona proistječu iz mističnog fetišiziranja pejsaža. Na koncu, aboridžanska se umjetnost ni u čemu bitno ne razlikuje od, primjerice, religijskih predmeta gotičke i renesansne ere, čije 'sidrenje' u tradiciji likovnih umjetnosti nitko nikada nije osporavao", mišljenja je američki filantrop i kolekcionar Donald Kahn, čiju zbirku od oko 35 radova velikog formata australske aboridžinske umjetnosti ovih dana predstavlja bečka "Albertina". Riječ je, preciznije rečeno, o radovima iz donacije Donalda i Jeanne Kahn "Albertini" iz 2006. godine.

Donald Kahn se prvi put s aboridžinskom umjetnošću susreo 1988. godine na izložbi u New Yorku; ljepota i snaga djela australskih domorodaca potakle su ga da tada kupi pet radova, koji će potom postati okosnicom njegove buduće vrijedne kolekcije. Većina slika datira iz 1988. i 1989. godine, razdoblja danas poznatog kao "klasična" epoha aboridžinske umjetnosti, a prva izložba Kahnove zbirke u Europi zbila se u salzburškom "Landesmuseumu", da bi potom  uslijedilo još sedamnaest predstavljanja u Njemačkoj, Irskoj, Izraelu, Švedskoj i Nizozemskoj.
 
Tajni simboli
 
Nema dvojbe da je umjetnost Aboridžina stara koliko i njihova kultura; prvi susret, pak, s europskim slikarstvom zbio se  sredinom 19. stoljeća, kada su njemački misionari proširili luteransko učenje u aboridžinskim komunama u južnoj Australiji. Misionari su radili u području koje se prostiralo na više od tri tisuće četvornih kilometara, a povijesni podaci vele da je pastor J. W. Albrecht zaslužan da su Aboridžini tijekom 20-ih godina po prvi put počeli slikati – kistom. No, do prvog istinskog slikarskog "proboja" došlo je nešto kasnije, točnije 70-ih godina, a najzaslužniji za nj jest Geoffrey Bardon, učitelj slikarstva u školi u Papunyji, getu za aboridžinski narod, koji je uspio motivirati grupu starijih Aboridžina da oslikaju 3x10-metarski mural za spomenutu školu.
 

No, tada počinju i problemi, jer su s tim muralom u javnosti prvi put iznesene iznimno dobro čuvane tajne – ritualni aboridžinski simboli, pa su muralisti napadani da su oskvrnuli aboridžinske tabue, no na kraju se sve dobro završilo, pa je radikalno jednostavna aboridžinska ikonografija mogla započeti svoj pohod u svijet, a s dolarima zarađenim od slikanja grupe Aboridžina mogle su se vratiti na svoju drevnu zemlju. Novi slikarski pokret ubrzo se proširio i izvan geta u Papunyji, a nakon prvog desetljeća kojim su aboridžinskom umjetnošću ekskluzivno vladali samo muškarci, sada i žene počinju svoje priče stavljati na platno. Prve velike međunarodne izložbe organizirane su 80-ih godina s velikim uspjehom, te nakon toga australska aboridžinska umjetnost postaje dio međunarodnog art-tržišta.
 
No, kako to obično biva, uspjeh ima i svoje drugo, tamnije lice, a o tome – kad je o Aboridžinima i njihovoj umjetnosti riječ - vrlo zorno kazuje agencijska vijest iz veljače ove godine.
 

PUSTINJSKI SNOVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.