KINESKA INVAZIJA NA AFRIKU
Tena ERCEG
4. srpnja, 2007.

Razvojni fond Kina-Afrika težak 5 milijardi dolara, zapravo, služi za ekskluzivan ulazak kineskih kompanija na afričko tržište, a tu politiku "vezane pomoći" ranije su koristile zapadne zemlje, ali su je i napustile, jer se ispostavilo da nije učinkovita. Prema tom konceptu, Peking od afričkih vlada traži da se 70 posto infrastrukturnih projekata dodjeljuje kineskim tvrtkama, a ostatak lokalnima, koje su, međutim, također vezane za kineske. Kineska trgovina s Afrikom lani je ostvarila 55 milijardi dolara, 40 posto više nego godinu ranije i pet puta više nego 2000., dok se u idućih tri godine očekuje da dosegne 100 milijardi dolara

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Kineze ne zanimaju ljudska prava i mi želimo da oni odu i da se vrate stari kolonijalni vladari. I oni su eksploatirali naše prirodne resurse, ali su barem brinuli za nas, gradili su nam škole, učili nas svoj jezik i donijeli nam britansku civilizaciju", riječi su to Micheala Chilufyje Sate, vođe najveće opozicijske stranke u Zambiji, Patriotskog fronta. Satina stranka izgubila je na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, jer su, tvrdi on, izbori lažirani, a njegova stranka cijelo je vrijeme vodila u glavnom zambijskom gradu Lusaki i u takozvanom "pojasu bakra".

Zambijski slučaj ilustrativan je za praktički sve afričke države bogate prirodnim resursima, a koje su kineske kompanije, što državne što privatne, malo-pomalo, suptilno i bez velike pompe, kolonizirale. Nakon izborne prevare u Lusaki su izbili neredi, a demonstracije su u Zambiji gotovo svakodnevna pojava; dogodile su se i u veljači ove godine, zbog čega je kineski predsjednik Hu Jintao otkazao posjet "pojasu bakra", u sklopu svoje turneje po osam afričkih država. Događaju se i zbog toga što kineske kompanije zambijskim radnicima u rudnicima bakra plaćaju 30 dolara mjesečno, manje nego Indijci, a mnogo manje nego Kanađani i Australci, a i zbog toga što je prije dvije godine u eksploziji u jednom rudniku poginulo 50-ak ljudi, ne zna se točno koliko, jer je čelništvo kineske kompanije nesreću nastojalo zataškati, a nije ni imalo podatke o tome tko je sve u to vrijeme radio u i oko rudnika.

Bakar zauzima više od 50 posto cjelokupnog izvoza Zambije, čineći je tako u potpunosti ovisnom o toj sirovini, uz kobalt, a Kina uvozi četvrtinu cjelokupnog svjetskog bakra. Kasnih 90-ih godina, kada je cijena jedne tone bakra na svjetskom tržištu iznosila niti 900 američkih dolara, ta je južnoafrička država pod pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda prodala svoje "neprofitabilne" rudnike, mahom Kinezima, koji su tada najbolje osluškivali zbivanja na tržištu sirovina. Danas tona bakra košta 8000 dolara, Zambija proizvodi 500.000 tona godišnje, uz pomoć kineskih strojeva i kineskih radnika, a sav se taj bakar kineskim brodovima prevozi u Kinu i tamo koristi u praktički svakoj grani industrije, od automobilske do građevinske. Kina je Zambiji otpisala dug od 80 milijuna dolara, ali je zaposlila vrlo malo Zambijaca, dok je u tu zemlju dovela 80.000 kineskih radnika, a tamo planira i uspostavu dviju Specijalnih ekonomskih zona, "država u državi", kako ih naziva Sata.

Afrički izvoz

Politolog na francuskoj Sorbonni Alfredo Tjiurimo Hengari kaže da je "Afrika jedini kontinent na kojemu se kineske kompanije prijavljuju na vladine natječaje, dobivaju ih, a zatim uvoze kineske radnike", afrički mediji ovakvo ponašanje nazivaju "tihom invazijom", a čak je predsjednik Južnoafričke Republike Thabo Mbeki, inače u dobrim diplomatskim odnosima s Kinom, upozorio da Afrika s Kinezima "postaje ekonomska kolonija". Iako je, naime, Kina vodeća zemlja kada je u pitanju ulaganje u afričku infrastrukturu – ceste, željeznice, elektrane, mostove, telekomunikacije, vodovode, rafinerije, luke i naftovode – i to po cijeni od 25 do 30 posto manjoj od onih zapadnih zemalja, a kineska državna kreditna agencija China Exim Bank dosad u Afriku investirala preko 12 milijardi dolara - te su investicije ugovorima vezane za stjecanje vlasništva nad afričkim resursima.

Kako je nedavno izvijestio Financial Times, Razvojni fond Kina-Afrika težak 5 milijardi dolara, zapravo, služi za ekskluzivan ulazak kineskih kompanija na afričko tržište, a tu politiku "vezane pomoći" ranije su koristile zapadne zemlje, ali su je i napustile, jer se ispostavilo da nije učinkovita. Prema tom konceptu, piše FT, Peking od afričkih vlada traži da se 70 posto infrastrukturnih projekata dodjeljuje kineskim kompanijama, a ostatak lokalnima, koje su, međutim, također vezane za kineske.

Kineska trgovina s Afrikom lani je ostvarila 55 milijardi dolara, 40 posto više nego godinu ranije i pet puta više nego 2000. godine, dok se u idućih tri godine očekuje da dosegne 100 milijardi dolara. Trideset posto svega što Afrika izveze ide u Aziju, a kineski udio na afričkom tržištu iznosi 6,8 posto, dok je onaj SAD-a 5,8 posto. Pet resursima najbogatijih afričkih zemalja – Angola, Južnoafrička Republika, Sudan, Ekvatorijalna Gvineja i Demokratska Republika Kongo – čine 80 posto ukupnog afričkog izvoza u Kinu.

KINESKA INVAZIJA NA AFRIKU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.