BRAĆA PO NEMOĆI
Ivan LOVRENOVIĆ
4. srpnja, 2007.

Miroslav Lajčak je u pravu: BiH ništa nije tako potrebno kao konsenzus oko novoga ustavnopolitičkog uređenja, i ništa joj ne stoji na putu za potpisivanje ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om kao reforma policije. Eh, ali pitanje je koliko će ga držati radna energija i profesionalni optimizam ako sažme iskustva i minus domete svih svojih prethodnika, ako uoči socijalno razorni unutarnji sadržaj fenomena "delalić(i)", te još ako mu dođe do ušiju Schwarz Schillingovo upozorenje kako se "u ovoj zemlji javno laže"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U jednome danu Sarajevo je vidjelo dva nesvakidašnja događaja: posljednjega dana lipnja, u subotu poslijepodne, sahranjen je Ramiz Delalić Ćelo, jedan od neospornih šefova sarajevskoga podzemlja, a navečer je u grad stigao novi međunarodni upravitelj Bosne i Hercegovine Miroslav Lajčak. Ne znam je li mladoliki i energični slovački diplomat te večeri bio preumoran ili zabavljen drugim interesima, da bi posvetio pet minuta nekom informatoru koji bi mu opisao poslijepodnevni događaj s Baščaršije i sa šehidskoga groblja na Kovačima. Ako nije, svakako je pogriješio, jer mu je sam šaljivdžija-slučaj ponudio jednu izvanredno plastičnu ilustraciju sredine u koju dolazi s teškom i zahtjevnom, možda i nemogućom misijom.

Delalić je ubijen dan-dva ranije usred Sarajeva, na ulici, dok se noću vraćao na jednu od svojih tajnih adresa. Ubojstvo je obavljeno hladno profesionalno, po svoj prilici iz dvaju automatskih oružja, s dva rafala s rastojanja, te još dva iz neposredne blizine. "Svaki hitac bio je smrtonosan", saopćila je policija. Dženaza je bila veličanstvena. Televizije i novine izvještavaju da joj je prisustvovalo preko tisuću ljudi, a od Careve džamije (najuglednije u Sarajevu), u kojoj mu je klanjana dženaza-namaz, preko Baščaršije do groblja na Kovačima, Delalićev tabut je, uz izvikivanje tekbira, nošen na uzdignutim rukama, u impresivnom ritualu kojim se časte samo najrjeđi i najveći muslimanski uglednici – oni koji su kroz svoje djelovanje zadužili zajednicu na vjerskom, socijalnom ili intelektualnom polju. Posvuda su se mogli vidjeti ljudi u bijelim majicama s otisnutim Delalićevim likom na prsima i natpisom (s karakterističnom greškom u pismenosti): KOMADANT ĆELO.
 
Ratni komandant
 
Tko je bio Delalić? Predratni sarajevski prijestupnik i kriminalac, od 1990. viđan na svim većim agitacijskim skupovima SDA, čovjek protiv kojega je podignuta optužnica (ali nikada ozbiljno započet i dovršen proces) za ubojstvo Nikole Gardovića, srpskoga svata, na Baščaršiji u zimu 1992, događaja koji se u srpskoj interpretaciji često označava kao razlog i početak rata u Sarajevu... Čovjek koji je, potom, postao jedan od najpoznatijih sarajevskih "ratnih komandanata" – one posebne kombinacije kriminalca, švercera i profitera, u nekim varijantama i surovoga ubojice, i srčanoga branitelja opsjednutoga grada. Njegova 9. brdska brigada sudjelovala je 1993. godine i u operaciji "Neretva", u kojoj je počinjen masovni zločin nad hrvatskim civilima u Grabovici.
 
Poslije rata Delalić se šetkao između Turske i Sarajeva, igrajući neku svoju igru sa sudskim i policijskim organima, očevidno dogovorenu. Padao je i u zatvor, ali nakratko i bez velikoga uzbuđivanja. Svjedočeći u Haagu u procesu protiv Sefera Halilovića, načelnika štaba Armije BiH u vrijeme operacije "Neretva" i masakra u Grabovici, Delalić je sasvim hladnokrvno i otvoreno lagao na štetu Halilovića, očito povezan s onim bošnjačkim vojno-policijskim i političkim krugovima kojima bi žrtvovanje Halilovića bilo dobrodošlo za prikrivanje pravih krivaca i lanca odgovornosti u ovom ali i u brojnim drugim mutnim slučajevima.
 
Delalićevo ubojstvo
 
Poznavaoci svijeta sarajevskoga kriminala govore o nekoliko moćnih klanova, podijeljenih po "poslovnim oblastima" (droga, kamatarenje, oružje, pranje novca, trgovina ljudima itd.). U tom svijetu Delalić jest bio jedna od najkrupnijih zvjerki, ali je, navodno, uspijevao zadržati nekakvu samostalnu poziciju. Koliko su mu u tomu pomagale njegove nekadašnje usluge vlastima, može se samo nagađati, ali zvuči logično. Bio je, opet navodno, protiv trgovine drogom, pa je, po treći put navodno, i ubijen po narudžbi klana koji se bavi rasturanjem droge. U svakom slučaju, odmah nakon Delalićeva ubojstva mogao se u razgovorima uhvatiti ton koji kao da legendi o njemu dodaje dimenziju svojevrsnoga baščaršijskog Robina Hooda.
 

BRAĆA PO NEMOĆI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.