CRKVA SE DODVORAVA KRETENIMA I LOPOVIMA
Igor LASIĆ
4. srpnja, 2007.

Crkva prigodno, dakle, licemjerno, grmi protiv "grijeha struktura" paradržavnog kapitalizma, kao u zahtjevu za zabranom rada nedjeljom, hineći brigu za socijalnim aspektom društvenog života. U realnosti ona počiva u miru strukturalnoga grijeha koji vrišti do neba svojom amoralnom perverzijom. Umjesto da skrušeno podaruje sve što "ima", ona gomila i razmeće se materijalnim bogatstvom. Umjesto bespoštedne kritike nacionalističkih bojovnika, rasističkih kretena i medijski eksponiranih lopova, ona im se dodvorava, uzdiže ih na rang dobrotvora, ćudorednih idola zajednice. Religija je danas spektakularna ideologija perverzije smisla života

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Preuzeli ste uređivanje izdanja poduzeća Antibarbarus, nakon što je nedavno preminuo njegov osnivač Albert Goldstein. Kakvim planirate budući izdavački program Antibarbarusa?

- Nezaboravnom prijatelju i suputniku posljednjih nekoliko godina Antibarbarus će se odužiti kako jedino i dolikuje. Nastavkom njegovih nedovršenih projekata, knjiga koje su važne za sve koji nastoje biti suvremeni svjedoci avanture duha protiv srozavanja kulture na zabavljačke orgije površnosti. Zajednički smo pripremali nekoliko izdanja. Spomenut ću tek novoga Sloterdijka, eseje Hermanna Brocha, Bürgerovu Teoriju avangarde, Benjamina, Eliasa, ali i naše autore poput Vjerana Katunarića, Zvonka Makovića... Svoj izdavački program za 2008. godinu namjeravam graditi na zasadama onog što je Albert Goldstein potaknuo i profilirao. No, razumije se, s vlastitim naglaskom na teorijskoj produkciji stranih i domaćih autora iz interdisciplinarnog područja filozofije, sociologije, teorije kulture, suvremene umjetnosti, politike. U biblioteci časopisa Tvrđa, čiji su suizdavači HDP i Antibarbarus, iduće godine izlaze knjige Slavoja Žižeka i talijanskog filozofa Giannija Vattima. Siguran sam da ćemo ih vidjeti u Zagrebu na promocijama njihovih knjiga i javnim predavanjima. Bit će svakako i novih imena, još neafirmiranih, i nekih iznenađenja. Nadam se da će sufinanciranje države, Grada Zagreba i fondacija prepoznati važnost očuvanja jedne oaze kritičkog mišljenja i u nadolazećem razdoblju.
 
- Što mislite o izdavaštvu u Hrvatskoj? Kulturna industrija uzela je u ovom desetljeću maha, naslova ima puno više nego u prošlom, no je li proporcionalno tome narasla i kvaliteta?
 
- Izdavaštvo je postalo formalno velikim biznisom, ali stvarno su pomaci odveć spori i ne baš vjerodostojni. U odnosu na olovne devedesete godine, stanje je mnogo bolje u kvaliteti i kvantiteti produkcije. Problem je strukturalne naravi. Hrvatska politika knjige kao sektorski dio kulturne politike nije uspjela učvrstiti svoj regionalni primat kvalitetne produkcije. Znanstvena knjiga, koju zbog prirode stvari ponešto poznajem i iskustvom rada u Antibarbarusu, zahtijeva mnogo više financijskog ulaganja u izdavačke programe, distribuciju i jačanje mreže sveučilišnih knjižnica. Knjiga je u nas, komparativno gledajući, preskupa. Druga, bitna dimenzija jest nedostatak fondacije za prijevode naših autora na strane jezike, ne samo književnih djela, nego prije svega one teorijske literature koja zavređuje mogućnost rizika plasmana na europsko i svjetsko tržište. Pritom treba odmah biti jasno da je odavno propalo doba državnoga/ideologijskoga štancanja knjiga kao hrvatske verzije Kim Il Sungovih tekstova. Ulaganje u prijevode iziskuje suradnju s uglednim stranim izdavačima, strpljivi razgovor s mjerodavnim posrednicima, agencijama. Ne trebamo od toga stvarati iluzije. No, ako netko tko dolazi u Hrvatsku nema mogućnosti čitati na engleskome autore koje bi ga potencijalno mogli zanimati, sve je uzaludno. Fraza da je kultura u užem smislu nužno neprofitabilnom, skupom i ponekad beskorisnom igračkom duha dokolice pokazala se na našim prostorima barbarskom izlikom za lako vladanje neprosvijećenim narodom. Kultura kao laka zabava, kako lijepo kaže Béla Hamvas, najlakši je način vladanja masama. Zabavom se cijeli narodi lako mogu pretvoriti u idiote.
 
Jeftino prodana mučnina
 
- Književno i medijsko izdavaštvo sreli su se oko tržišnog interesa, najizravnije s knjigom na kioscima. Druga česta veza je tzv. infotainment, napast što preplavljuje i književnost?
 
- Nitko nema ništa protiv tržišnoga interesa u izdavaštvu. No, ako se iza toga skriva brutalna borba za moć u ime kulture, ako je sve srozano na izdavaštvo kiča i lake zarade protiv famoznih pravila slobodnoga poduzetništva, kao u slučaju kiosk-izdavaštva velikih medijskih kuća na prostoru bivše Jugoslavije, onda je dužnost državne kulturne politike da ne glumi nevinost u ludnici. Posvuda u Europi imamo taj model jeftine džepne knjige u izdanju FAZ-a, Die Zeita, Le Mondea. Ali riječ je o reciklaži klasika. Kao kad bi iz groba ustao Sartre i na pariškim "barikadama" Latinske četvrti zavapio: "Jeftino prodajem svoju Mučninu – 29 F". Kiosk izdavaštvo je posvuda, dakle, dodatni sadržaj kulture nomadskog preživljavanja. Kupiš, pročitaš, baciš i opet iznova na putu do druge postaje. O infotainmentu dovoljno je reći samo to što ste sami konstatirali – napast brzine informacija protiv koje je razborito biti protiv kao i protiv činjenice da u monsunskim podnebljima pada više kiše negoli u tropima.

CRKVA SE DODVORAVA KRETENIMA I LOPOVIMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.