Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA JELOVNIK BEZ KOSOVA 4. srpnja, 2007.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
"Pred očima celog sveta odvija se novi, sada srpsko-američki kosovski
boj."
V. Koštunica, premijer Srbije, jul 2007.
A4: Zlosutni efekat sunčanih pega na
nacionalno kompaktnu moždanu masu, kao što se vidi iz gornje izjave, lepo se primio
na Vojislava Koštunicu: unezvereno
izgubljen, kako i priliči bolesniku koji već mesecima bunca o srpskom Kosovu i
majčici Rusiji, predsednik Vlade ovih je dana dramatično tužan. Njegova
kosmička nada da će usred Bušove vikendice
drug Putin nokautom proglasiti
pobedu Srbije u Novom Kosovskom Boju, izjalovila se onog časa kad je postalo
jasno da se na ovom summitu daleko više pažnje poklonilo jelovniku ("meka
morska riba, salate, laki kolači") nego Kosovu koje je imalo zaslužen
status lanjskog snega. Budući da ishod srpsko-američkog kosovskog boja nije
upitan čak ni za nesrećnu Rusiju, ogorčeni Koštunica
– besan što mu nije pružena paravojna šansa da postane novi Miloš Obilić i američkom Muratu/Bušu otfikari glavu – rešio je da usred Srbije još jednom započne
bitku protiv večito mrskih neprijatelja: Čedomira
Jovanovića i Vladimira Bebe Popovića.
Sportske statistike radi, ovo je bolesnom dr. Voji već četvrti put da organizuje
tešku medijsku artiljeriju protiv Jovanovića
i Popovića, večito koristeći
identične izmišljotine koje se svode na patološku optužbu da su njih dvojica
odgovorni za likvidaciju Zorana Đinđića.
Kako je u međuvremenu maratonsko suđenje Đinđićevim
ubicama konačno završeno i nedvosmisleno utvrđeno da su Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović tehnički organizovali
i izvršili ubistvo, započela je istraga o nalogodavcima i inspiratorima
atentata; upravo taj detalj – da stotine neposrednih i posrednih dokaza upravo
vode do Koštunice Vojislava i
njegove klike, jer su svi od ovog ubistva profitirali i politički ga iskoristili
– bio je ona inicijalna kapisla da dr. Koštunica
opet/again pokrene harangu po sistemu "drž'te lopova".
A2: Po sistemu da ne menja tim koji gubi,
veselnik koštunjavi opet se okrenuo starim, proverenim suradnicima: voljena Ljiljana Smajlović (devojačko: Ugrica), glavna urednica Politike, bila je zadužena za
strategiju; voljeni Slobodan Reljić,
glavni urednik srboidnog tjednika (K)Nin,
bio je zadužen za taktiku; Željko
Cvijanović, glavni urednik DSS-zabavnika Standard, bio je, kao obično, zadužen za teže fizičke radove u
kojima su mu pomagali partijski vojnici iz govnoida koji se zovu Kurir, Press ili Pravda;
naravno, elektronsku podršku iz analne pozadine pružali su RTS kao Javna Kuća i
fašističko-gestapovski Radio Fokus, stanica za koju bi dr. Gebels dupe dao, samo da je tridesetih godina bio član DSS-a.
Nimalo slučajna činjenica da su Ugrica, Reljić i Cvijanović novinarsko-bezbednosni
kadrovi preuzeti iz tzv. Republike Srpske – svi dokazani borci za Mladićeve slobodarske ideje tipa "Pali!
Raspameti!" – svedoči na koje se igrače Koštunica oslanja; takva paramilitarna grupa u kojoj je razroki Dušan Reljić još najžestveniji, s
najbujnijim grudima, nema potrebe da razmišlja već da izvršava ono što joj je
rečeno i servirano. Pa tako, po već ko zna koji q puta, slušamo, čitamo i
gledamo iste debile koji se ubiše da nam objasne da, možda, ipak Zveki nije pucao iz snajpera već je u
pitanju četvrti ledeni metak ispaljen od strane Hrvata, jer su baš tako
organizovali Beba & Čeda, majke mi! Pitanje: kako dr.
Kalašnjikovu ne dosadi ova medijska igra, zadire u oblasti medicine nepoznate
modernoj civilizaciji.
Čitava ta ekipa neonacista – svejedno kliču li se
Cvijanović ili Ugrica – vrsta su onih poslušnika iz Aušvica koji su objašnjavali
da su "samo radili svoj posao". U ovom logoraškom slučaju, RS
poslušnici imaju samo jedan zadatak: da sačuvaju dr. Voju Koštunicu od izlaska pred sud gde bi, za početak, mogao da
posvedoči o svojoj podršci Crvenim beretkama u antidržavnoj pobuni. Tek da bude
jasno o čemu se, vaistinu, radi.
B2: Kao vlasnik privatne medijske ergele u
državi u kojoj se kao poraženi izborio za titulu predsednika Vlade, dr. Kalašnjikov
ima političku slabost glede pojedinih grla. Poslednjih godina, omiljeni mu je
galoper na kratke staze izvesni Đorđe
Vukadinović, šef fantomske firme "Nova Srpska Fašistička Misao",
kolumnista Ugricine Politike, svakodnevni gost Tijanićeve Javne Kuće i stalni
pretplatnik u psiho-programu "Utisak nedelje" kod Olje Bećković (hrvatski: Ugrica 2), uzgred
asistent na nekom bgd fakultetu, po ličnom priznanju "analitičar".
PERO S ONOGA SVETA: JELOVNIK BEZ KOSOVA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|