LJUBAV JE SOL
Luka BRAILO
29. kolovoza, 2007.

Prošla su vremena kad se sol plaćala u zlatu. Dubrovačka Republika sa Stonom u svom sastavu od 1333. sklapala je strateške ugovore s Mlecima i Turcima kako bi trgovanjem solju zadržala poseban status među onodobnim državama. Republika je trošila na Ston i žestoko ga branila. A danas država daje prednost tvrtkama koje se bave pakiranjem uvozne soli, a ne solanama koje je proizvode

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Vrijeme nas doista služi. Dosad smo ubrali oko 1200 tona, tisuću tona više nego u cijeloj prošloj godini. Bude li vruće i dalje, računamo da ćemo prikupiti od 2000 do 3000 tona soli. Posljednjih dana smo zbog velike vlage berbu nakratko prekinuli, ali nastavljamo i sada dnevno prikupljamo 50-ak tona, tako da ćemo prve količine konzumne soli tržištu isporučiti početkom rujna - kaže za Feral Svetan Pejić, vlasnik i direktor Solane Ston, jedne od najstarijih, ako ne i najstarije u Evropi. Sol se u Stonu proizvodi isključivo ljudskim radom uz pomoć mora, sunca i vjetra, a povijesni zapisi kazuju da se tom tradicionalnom metodom sol na stonskom području ili "tamo gdje se plićaci mora sastaju sa suncem" proizvodi oko četiri tisuće godina.
 
Mjerilo ribica obrvan
 
U današnjem iznimno razvijenom tehnološkom vremenu gotovo je teško i povjerovati da postoje "rudnici blaga koje se skuplja pod vrelim suncem", i da takva proizvodnja soli, ovisno o vremenu, još uvijek funkcionira. Stonska Solana smještena je blago ispod razine mora, a u njezine kristalizacijske bazene nazvane po imenima svetaca (Antun, Luka, Petar i Pavao, Bartul, Lazar...) morska se voda iz "kanala od Broca" pušta sredinom svibnja.
 

Solana se rasprostire na 50-ak hektara površine, ima 18 kristalizacijskih bazena, od kojih je danas u funkciji njih devet. Kako proces kristalizacije odmiče, na što ponajviše utječu vremenske prilike, sustavom preljevnih utora/vrata morska voda se prevodi iz jednoga u drugi bazen. Nekad su se ti bazeni zvali gumna, da bi se nakon postizanja određenog stupnja saliniteta u srcu žarkoga ljeta pristupilo berbi. Do tehnoloških novuma salinitet se određivao po autohtonoj ribici zvanoj "obrvan", koja može živjeti u moru slanosti i do 18,5 posto, a zatim počinje ugibati. Ujedno je to (bio) znak da je trenutak potrebne kristaliziranosti mora od 24 posto u bazenima sve bliži.
 
- Stonska sol je jedinstvena po mnogo čemu u svijetu, maksimalno je čista i nema gorčine, ne treba je posebno tretirati. Nije joj potrebno ni dodavati bilo kakva sredstva za zgrudnjavanje, pa se praktički nakon uskladištenja može odmah pristupiti pakiranju za tržište - ističe Pejić hvaleći "vodare", tehnologe i ostale radnike koji sudjeluju u proizvodnji soli. U Solani je 15 stalno zaposlenih radnika, u sezoni berbe bude ih tridesetak, a nerijetko su među njima i strani turisti koji skupa s njima "beru sol" i usput besplatno ljetuju.
 

Svaki metar stonske Solane odiše poviješću, zna li se da su proizvodnja i promet solju u gospodarskom životu dubrovačkog kraja imali iznimno važno mjesto. Dubrovačka Republika je, koja je stonski kraj i Pelješac u svoj sastav uključila 1333. godine, prosperitet dobrim dijelom temeljila na proizvodnji i trgovini tim važnim artiklom u ishrani ljudi, a sol je bila posebno važna za područja koja su privređivanje i egzistenciju temeljila na uzgoju stoke. Tzv. odredbe o soli našle su mjesta u glasovitom dubrovačkom Statutu iz 1272. godine, dok državni organi onodobne Republike u 15. i 16. stoljeću donose mnoštvo propisa o soli, njezinoj proizvodnji i prometu, budući da je upravo sol imala velikoga odraza na državnu blagajnu.
 
Služio i Marin Držić
 
"Koliko su solila bila unosna za republiku, najbolje se vidi iz računa dohodaka Stonskih u god. 1575. Te je godine republika primila od svih dohodaka u Stonu (od mesa, ribe, vina itd.) 1830 dukata, dok je od same soli u istoj godini primila 15.900 dukata. Nije dakle čudo da je republika na Ston trošila i grčevito ga branila, kad joj je davao tako izdašne prihode", zapisao je, među ostalim, povjesničar Vladimir Taljeran 1933. godine u svojim "Zrncima za povijest Stona".
 
Koliko se vodilo računa o proizvodnji i prometu soli u to doba rječito govori još jedan Taljeranov zapis. "Republika je vodila najstrožu pažnju o dohotku soli, pa bi postavljala četiri nadzirača i jednoga pisara u tu svrhu. Po dva nadzirača morala su svaka tri mjeseca pregledati račune dohotka i potroška, a pisar je bio dužan sve to točno ubilježiti.

LJUBAV JE SOL
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.