NAMIK KABIL, AUTOR DOKUMENTARNOG FILMA "INFORMATIVNI
RAZGOVORI", KOJI JE DOBIO PRVU NAGRADU NA OVOGODIŠNJEM SARAJEVO FILM
FESTIVALU
LJEPOTA MINIMALNOG
Samra KORIČIĆ
29. kolovoza, 2007.
Sarajevski festival raste
rapidno, što je impresivno, i meni lično drago. Istovremeno se otvaraju neka pitanja
koja se tiču infrastrukture koju grad ima, odnosno nema. Mislim da festival ne
treba srozavati na postojeću infrastrukturu, jer je ona jako oskudna, već treba
festival gurati da raste, a prema njemu graditi infrastrukturu. Ne podržavam
kritike koje "a priori" ruše ovaj festival: provincijalnost tih kritika
govori mi da nisu dobronamjerne
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Nakon filma "Kod amidže Idriza",
za koji je napisao scenarij, i nekoliko scenarija za televizijske projekte, Namik Kabil režirao je dokumentarni
film "Informativni razgovori" koji je, u konkurenciji od 144 filma iz
svih krajeva svijeta, dobio nagradu za najbolji dokumentarac na 13. Sarajevo film
festivalu.
-
Otkud ideja za "Informativne razgovore", sliku ratnog Sarajeva
prikazanu kroz formu intervjua-ispitivanja odabranih ljudi koje podsjeća na
policijsko ispitivanje?
- Negdje prije dvije godine Amra Bakšić-Čamo, moja producentica,
nazvala me i rekla da hoće da radi omnibus na temu potrage za izgubljenim
identitetom i htjela je da ja radim jedan od tih filmova: rekla je imam punu
slobodu da dodam temu i formu kojom hoću da se bavim. Nakon nekih mjesec-dva,
izašao sam s jednim sinopsisom i eksplikacijom, i kad smo radili film trudio
sam se da ispoštujem sinopsis do te mjere da nisam znao kako doći do toga
tehnički, ali sam znao točno šta hoću. U kombinaciji s profesionalcima iz
PROBA-e i s Amrom Čamo došli smo do
onoga do čega smo željeli doći. Kad je film prikazan prvi put na festivalu, bio
sam vrlo iznenađen pozitivnim reakcijama, već su ljudi govorili o nekoj nagradi,
počeli nešto prognozirati...
Različita
slika
-
Koji je bio kriterij za odabir ljudi koji se pojavljuju u filmu i koji,
zapravo, čine film?
- Prvi
kriterij za odabir ljudi bio je da se napravi neka različita slika, slika koja
će oslikavati različitost, jedan presjek, želio sam da stvorim jednu sliku iz
svog okruženja, to nije reprezentativna slika, birao sam ljude s kojima se
možda i ne slažem, kriterij je bila više neka starosna i socijalna raznolikost...
- Kakav je vaš opći dojam o SFF-u ove
godine?
- SFF raste rapidno, što je impresivno, i
meni lično drago. Istovremeno se otvaraju neka pitanja koja se tiču infrastrukture
koju grad ima, odnosno nema. Mislim da festival ne treba srozavati na postojeću
infrastrukturu, jer je ona jako oskudna, već treba festival gurati da raste, a
prema njemu graditi infrastrukturu, koja kasnije ostaje gradu, jer SFF traje
svega nekoliko dana, a infrastruktura ostaje. Festival je postao vrlo značajan
i velik, ove godine je "razvalio", što bi se u Sarajevu reklo, a od
iduće godine će se predstaviti i austrijska kinematografija, što će biti
značajan doprinos. Ne podržavam kritike koje a priori ruše ovaj festival: provincijalnost tih kritika govori mi
da nisu dobronamjerne.
-
Kako su ti se svidjeli filmovi s ovogodišnjeg SFF-a i izbor pobjednika?
- Imao sam svoje favorite. Film "Takva"
ili "Čovjekov strah od Boga" impresivan je film, on ima jednu inspirativnu
vatru koja plamti kroz cijeli film... Još jednom ukazuje na nešto što je već
postalo trend u zadnjih par godina, a to je da se u doba veoma tragične i veoma
prisutne političke tenzije nagrađuju filmovi koji imaju izrazito političku
konotaciju. To je film izrazite političke tematike, tretira pitanje religije,
dolazi iz Turske... Ta njihova sekularnost, do koje mjere je prirodna, do koje
mjere može biti očuvana, da li se može koristiti neki dijalektički pristup za
tumačenje ovih tema: to su vrlo suptilna pitanja.
Od ostalih, izdvojio bih film Kristijana Mungia "Četiri mjeseca,
tri sedmice, dva dana", koji, doduše, nije bio u konkurenciji. To je jedan
od najboljih filmova koje sam pogledao u posljednjih deset godina. Svidio mi se
i turski film "Jaje", zatim makedonski "Ja sam iz Titovog Velesa"
bez obzira što ima formalne probleme, ali ima perspektivu političkog prezenta
na Balkanu, ima neku šarmantnu istinitost. "Žive i mrtve" sam gledao,
slika mi je interesantna, a sadržaj mi je oskudan, moram reći...
LJEPOTA MINIMALNOG
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|