KAD GUDALO TUMAČI SNOVE
Petar GRIMANI
29. kolovoza, 2007.

"Kod violončela glazbu doživljavam kao prostor. Tanka linija prostranosti, to je ono što mi se veoma sviđa kod ovog melodičnog instrumenta. Kada koristim bilo koji oblik elektroničke interakcije, pokušavam pomoću računala taj spoj ostvariti na što primitivniji način. Upotrebljavam web-kameru koja čita simbole koje stavljam na objekte. Ti objekti su od drveta i papira i svaki nosi zabilježenu informaciju neke glazbene fraze ili zvuka koji je prethodno zapisan. Pomičući te objekte po podlozi koja se snima, stvaram kompoziciju, a zasebne snimljene dijelove slažem i kombiniram kao novu cjelinu", kazuje Sollima

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ovoga ljeta u periodu od 11. do 17. kolovoza zbio se Bring Music Festival, koji je u svom drugom izdanju prezentirao glazbeno i fizičko putovanje po otocima Dalmacije. Dvoje violončelista Monika Leskovar i Giovanni Sollima u sedam dana su krenuvši iz Splita obišli mjesta i otoke Hvar, Vis i Korčulu, s time da su na otoku Hvaru svirali na više mjesta. "Plesali su s tihim, nijemim ugašenim selom", održavši koncert u napuštenom selu Malo Grablje pod naslovom "Dance with Silent Village", potom u franjevačkom samostanu u Hvaru, te na Palmižani. Glazba koju su svirali u potpunosti je autorska, a izvodio ju je i sam autor Giovanni Sollima, čelist i skladatelj rođen u Palermu, koji pokazuje izrazit interes za eksperiment s različitim akustičnim i električnim instrumentima, te miješanje i istraživanje žanrova kao što su jazz, rock, etno, klasika...

Sollima tako stvara dinamičan i specifičan glazbeni zvuk koji varira od virtuozne maestralnosti, prepune ritmične dinamike i melodije, do duboke kontemplativne i meditativne zvučne instalacije u kojoj zvuk kao da postaje unisoni frekventni titraj prostora. Ciklus koncerata koji su izveli ovo dvoje čelista nazvan je "Interpretacija snova"  - "Interpretation of Dreams", a riječ je o djelu nalik na suitu od 12 stavaka u kojoj se "živo" sviranje violončelističkog dua kombinira s live act-performansom, direktnom improvizacijom na licu mjesta s digitalnim sistemom nazvanim D-touch.
 
"Posudio sam narativnu strukturu Freudovog djela, pokušavajući evocirati kroz glazbu neka od predivnih životnih iskustava, ali isto tako gibati se slobodno, razmišljati ispravno o ideji otoka, odvojenošću od svijeta, snom kao dimenzijom, zaustavljenim odnosom prostor-vrijeme...", veli Sollima u tekstu otisnutom na programu. Monika Leskovar ovom prilikom izlazi iz uobičajene slike koju imamo o interpretativnom izvođaču klasične glazbene naobrazbe. Ova mlada nagrađivana čelistica, koja osim brojnih nastupa sa slavnim dirigentima i kompozitorima već predaje kao asistent profesora Davida Geringasa u Berlinu, ovom prilikom zaista hrabro i rušeći ustaljene standarde i tabue izlazi na ulicu, trg, u napušteno selo i u glazbeni eksperiment, te svojim nevjerojatnim sviračkim talentom poništava javni i elitni prostor pretpostavljajući mu duboku proživljenost muzike.
 
Nakon odsvirane turneje porazgovarali smo nakratko.
 
Različita akustika
 
- Koliko već svirate koncerte zajedno?
 
SOLLIMA: S Monikom? Već negdje godinu i pol dana.
 
- Izgleda da je vaše zajedničko sviranje neprekinuti "work in progress"?
 
SOLLIMA: Sviđa mi se ta ideja, bolje je svirati nego komponirati i stavljati u frižider. Muzika je živi organizam kad komponirate, improvizirate, čak i kada izvodite pisani repertoar Schumanna, Dvořaka, Bachove suite, pogotovo ako nešto krenete snimati. Postoje tolika različita mjesta na svijetu s različitom akustikom. Čak i u zabilježenoj glazbi vi otvorite knjigu i otkrijete drugačiji život, nešto novo, kao što je ovo.
 
- Komponirate uz digitalnu podršku, nazovimo to tako, odsvirate ili otpjevate neku temu, a zatim snimljenu sekvencu ponavljate i koristite, odnosno postavljate uz pomoć digitalne kamere u različit vremenski raspored. Simulirate li taj pristup pri komponiranju za dva identična instrumenta, jer ono što izvodite zajedno s Monikom svirajući istovremeno na trenutke zvuči kao eho?
 
SOLLIMA: To mi izgleda jako zanimljivo za budućnost, ali isto tako valja reći da se takav princip koristio i mnogo godina unazad, primjerice u baroku i renesansi. Postoje violinski koncerti ili bilo koji drugi koji kreću iz istog kuta. Važno je da su isti instrumenti. Ima toga kod Talijana i Engleza, primjerice u Purcellovim fantazijama, nije to baš neka skroz nova ideja.

KAD GUDALO TUMAČI SNOVE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.