Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
PUMPANJE SUVERENITETA
29. kolovoza, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U moru izjava što ih je izbacilo ovo politički previše uzburkano ljeto, jedna odskače upravo zapanjujućom nakaradnošću. Dao ju je prvi čovjek cehovske organizacije hrvatskih sudaca Đuro Sessa, kojemu to ni izbliza nije prvi put, a sada je čovjeka strašno pogodila izjava Žarka Puhovskog da je puštanje na jednomjesečnu slobodu notornog kilera Vinka Budiše novi dokaz da su ubojice Srba pomazane osobitom popustljivošću i blagonaklonošću hrvatskog sudstva.

Sessa ne može doći sebi od zgražanja što su hrvatski sudovi prikazani tako srbofobno i kaže ogorčeno da u nas svatko može lupnuti što ga je volja jer nema nikakve odgovornosti za javno izrečenu riječ. Trebalo bi, dakle, sankcionirati Puhovskog i tek to bi vratilo uzbuđeno Sessino srce na mjesto. Pazite, to kaže sudački primarij koji se ni slovom nije ogradio od odluke gospićkog suca Milanovića o puštanju Budiše iz zatvora, iako je to, nakon sramotnog klimoglava Vrhovnog suda, bila zadnja prilika da se makar moralno kazni tog poznatog sudačkog štetočinu.
 
Hrvatska sudačka organizacija ovim je pokazala da gaji solidarnost unutar struke ništa manje nego pripadnici raznih kriminalnih bratovština, gdje se nikada ne pita što, nego samo i jedino tko. Ali, umjesto da barem drži vodu u zubima, raskokodakala se, evo, o odgovornosti kao da je riječ o samoj kvintesenciji časnog i nepotkupljivog sudačkog zvanja. I što ti onda preostaje nego da joj pljusneš u lice što je ide. Bez obzira što svi suci, pa ni većina, nisu takvi, hrvatsko sudstvo danas je bez sumnje najretrogradniji, najnazadniji dio hrvatskog društva, jer se organizirano suprotstavlja čak i najminimalnijim standardima postnacionalističke modernizacije zemlje.
 
Znamo da će to posebno zapeći, ali zadnja generacija socijalističkih sudaca svakako je bila bolja od ove.
 
Sudovima je ravna, ili ih i nadmašuje, još samo Crkva, koja je jedina preživjela veliku sječu totalitarnih ideologija i svjetonazora na ovome prostoru. I trenutno se doima kao arhireakcionarni mrgud koji pišti i škrguće na sve oko sebe, na današnji kapitalizam gotovo isto koliko i na jučerašnji komunizam, a dobro netko ovih dana reče da je upravo tako radio i prekjučerašnji naci-fašizam. Pa dobro, što se u vezi s tim poduzima, pitat će nadobudno netko. Ništa, veliko ništa. Mrak koji se širi iz božjih i zemaljskih sudnica mogao bi, prema sadašnjem stanju stvari, trajati još sto godina, jer poslije šesnaest ljeta državne samostalnosti glupo se oko toga zavaravati.
 
Ova zemlja nema intelektualne, etičke, kulturne i nadasve političke snage – pa je u ogromnim količinama mora uvoziti izvana – da se suprotstavi pretvaranju Kaptola u neku vrstu katoličkog kalifata, niti da rašarafi sudstvo kao zadnjeg oklopnika bojovnog zelotskog tuđmanizma. Dobro, ajde, u Banskim dvorima trenutno sjedi premijer koji ima dovoljno petlje da zamaše kažiprstom kada se ljudi u mantijama (Ivas) ili togama (Milanović) previše zaigraju. Ali, sve to, realno gledano, izgleda samo kao crtanje znakovlja laičke republike po vodi, alibi junačenje koje bi trebalo ostaviti dojam da stranka koja "zna", zna i kako izvesti Hrvatsku iz kaljuže predmodernog društva.
 
Stvarno, ni Sanaderu ne puca prsluk za tim modernistički tricama i kučinama, i to mu treba više kao refren kojim će zakititi obavezne evropske budnice. Razlog je jasan kao sunčani dan, iako se o tome u javnosti jedva išta govori. Očito je, naime, da se u očekivanju skorog srastanja s Evropom, prešutno tolerira što zemljom niču robinzonski otoci koji još gaje kult pune, apsolutne suverenosti. To je ono što se u junačkim vremenima stvaranja hrvatske države mislilo kada se govorilo da iznad nje nema nikoga i ničega. Veći je samo Bog.
 
Ti suverenistički zanesenjaci su, naravno, veliki luzeri i za nekoliko godina neće se za neke od njih znati ni kako se zovu (Crkvu tu ipak ne bismo miješali). Ali sada je za takve najbolji trenutak da biljetare zadnje uzdahe za "vječnom Hrvatskom", koja nikoga neće pitati što da radi, pa bila riječ i o takvim umoboleštinama kao što je egzorciranje Sotone iz "prokomunističkih" medija, ili presuđivanje Srbima za petstogodišnji genocid nad miroljubivim Hrvatima.
 

ARITMETIKA POLITIKE: PUMPANJE SUVERENITETA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.