Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
MITOMANI
29. kolovoza, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ako bi sklonost mitomaniji imala određivati stupanj civiliziranosti nekog naroda, onda je Hrvatska ustrajna sljednica bivše Jugoslavije, u kojoj su mitovi, mahom utemeljeni na postignućima Drugog svjetskog rata, bili narodski refleks diktiran od strane političkog sistema, država u tom smislu vrlo slična Srbiji koja se može nazvati prvakinjom u induciranju mitologije, mahom zlokobne, one čijim se glavnim junacima, od cara Lazara do Ratka Mladića, pripisuju sve same viteške zasluge za obranu Srbije i "srpskih zemalja", zanemarujući zločine koji su na tom putu počinjeni.

Iz roditeljskog doma poznate su mi brojne priče o herojima, onima pravima koji su, međutim, ili poginuli u tom partizanskom ratu, ili ostali zauvijek marginalizirani, i onima drugima, pozadincima, vrlo opreznima u izlaganju vlastita života za stvar antifašizma, a koji su pobrali svo vrhnje, od činova do beneficija. Priča iz prve ruke, od dobrih poznavatelja ratnih prilika, govorila je o jednom splitskom admiralu koji rata vidio nije ili, kako se šaputalo, jasno samo za po doma, "metka ispalio nije", ipak postao je velika faca, njega se pitalo, njegove su lovačke priče ušle u mitologiju, na njima je brao lovorike i u vrijeme općeg siromaštva stjecao one zgodne poratne privilegije. Kako je živio, tako je i umro, ovjenčan svim atributima ratne legende.
 
Ipak, ono što je bilo zajedničko i njemu, makar falšem partizanu, i pravim herojima toga rata, bila je činjenica da za sobom nisu vukli prtljagu prijeratnih protuha, legionara, svakovrsnih razbojnika i upravo ih je to činilo drukčijima od onih mitoloških bića proizašlih iz zadnjeg rata u Srbiji i Hrvatskoj. A opet, čak je i mitove nekako lakše tolerirati ukoliko njihove projekcije u narodnoj svijesti barem mrvicu odgovaraju istini, no u Hrvatskoj ili Srbiji, svejedno, čak su i u mitologiju uvedena neka druga pravila, tu su i najgori razbojnici u narodu uspjeli postići status heroja, samo ako su ratovali za "našu stvar", pa je to razlog da je ratni zločinac Ratko Mladić, zahvaljujući baš svojoj mitskoj ulozi u svijesti Srba i narodu kao jataku, i danas na slobodi, a tamo će vjerojatno i ostati.
 
I u Hrvata se mitomanija upražnjava iracionalnim idoliziranjem, pa se malo koga tiče razbojnička prošlost Ante Gotovine, kojemu je, sudeći po dokumentima pariških sudova, rat u Hrvatskoj poslužio kao jedini izlaz i zamjena za neudobnu ćeliju u nekom francuskom zatvoru, rat iz kojega je, baš zbog političkog sistema koji je najradije regrutirao tobožnje heroje iz redova onih koji su opet rado sudjelovali ili pomagali etničko čišćenje srpskog stanovništva iz Hrvatske, Gotovina izašao kao heroj. Indukcija toga mita u uvijek podatno tkivo naroda bila je izvediva zahvaljujući političkom sistemu koji je na takvim lažnim mitovima gradio i onaj o sebi samom, potom naslijeđen sličnim političkim sustavima, nespremnima da otvore karte, sruše lažne mitove istinitim podacima, kako o njihovoj prošlosti, tako i o njihovoj stvarnoj ulozi u ratu, te na taj način prosvijetle pamet naroda i naprave prvi korak u njegovu civiliziranju.
 
Priča o Gotovini, njegovoj prošlosti drumskog razbojnika, njegovoj ratnoj karijeri, baš je priča o namjernom zatupljivanju nacije kojom se onda lako manipulira, pa su i neka vjerovanja kako će otkrivanje dokumenata o njegovim francuskim presudama od strane Carle del Ponte pridonijeti gašenju mita i triježnjenju Hrvata zapravo iluzije, nego će se radije prigrliti poruka da je bivša haaška tužiteljica obična politička manipulatorica koja, eto, mrzi i našega Antu i "sve hrvatsko".
 
I to je dokaz kako je rušenje jednom uspostavljenih mitova težak i mukotrpan zadatak i kako ga je postići nemoguće ukoliko politički sistem ne preuzme to sebi u zadatak. A ovdje to neće, ovdje vrhovi vlasti šute o Gotovininoj biografiji koja je sve samo ne herojska, zato jer sitničavo vode računa tek o svome političkom probitku koji bi lako došao u pitanje ako se naljuti ona gomila desničara kojima je Gotovina bio i ostao izlika za svaki pokušaj retardacije čitave nacije. Jer da nije tako, onda Sanaderova vlada ne bi ni bulaznila kako će dati sva jamstva da se Gotovina brani sa slobode, iz svoje kuće u Pakoštanima, sagrađene, zanimljivo, u vrijeme dok je ovaj već bio u haaškom pritvoru, ali kako, to se pitanje ne postavlja, gaće su ionako pune na svaku primjedbu, svaki dokaz da je mit o heroju ustvari obična tlapnja.
 

GLEDE & UNATOČ: MITOMANI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.