BIH I KAZNA
Ivan LOVRENOVIĆ
12. prosinca, 2007.

Od svih recepata spremanih Bosni i Hercegovini trenutno je najglasnija gužva koja je nastala nakon pojavljivanja knjige Florence Hartmann Mir i kazna. Mudro je i promućurno investirala svoje haške godine u spisateljski projekt koji naprosto ne može tržišno omanuti. Autorica otkriva naličja i nepoznate detalje mnogih postupaka važnih i uglednih ličnosti iz političkoga i sudskoga svijeta u vezi s najozloglašenijim likovima s haških optužnica, Karadžićem i Miloševićem prije svega. U njenom kotlu kuhaju se i Richard Holbrooke, i Paddy Ashdown, i Joschka Fischer, Geoffrey Nice, pa i sama Carla del Ponte

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Pohode nas ovih dana s novinskih stranica učestalo, k'o duhovi, likovi čija su imena boravila u jučerašnjoj našoj fantomatskoj a krvavo stvarnoj prošlosti kao zvučna, važna, neka i sudbonosna. Pohode nas sada kao obični ljudi, bez nekadašnjih svojih uloga i funkcija, obraćaju nam se iz medija kao "jedni od nas", govore nam običnim glasom lišeni nimbusa ondašnje moći i važnosti, traže naše razumijevanje, traže da im vjerujemo, kao što su tražili da im vjerujemo i jučer.

Ali ono što nam sada govore, pa način na koji se zbog toga počinju među sobom piljarski svađati i vrijeđati (a sve na stupcima uglednih svjetskih novina), dovodi u sumnju i njihovu ondašnju i njihovu sadašnju vjerodostojnost, a u sluđenoj imaginaciji prosječnoga bosanskoga (i uopće "zapadnobalkanskoga") primaoca otvara beskonačne mračne prostore kao stvorene za svaku vrstu političke paranoje i teorija zavjere.

Svjedoci i laži

Od svega toga trenutno je svakako najglasnija gužva koja je nastala nakon pojavljivanja knjige Florence Hartmann Mir i kazna. Novinarski profesionalac s iskustvom Balkana (i priličnim znanjem nekakvog "našeg" jezika), zatim dugogodišnja glasnogovornica glavne tužiteljice Haškoga tribunala na odlasku Carle del Ponte, Florence Hartmann mudro je i promućurno investirala svoje haške godine u spisateljski projekt koji naprosto ne može tržišno omanuti. Recept je jednostavan i nepogrešiv: autorica otkriva naličja i nepoznate detalje mnogih postupaka važnih i uglednih ličnosti iz političkoga i sudskoga svijeta u vezi s najozloglašenijim likovima s haških optužnica, Karadžićem i Miloševićem prije svega. U tom Hartmaničinom kotlu kuhaju se i Richard Holbrooke, i Paddy Ashdown, i Joschka Fischer, i mnogi drugi političari, ali i Geoffrey Nice, tužitelj koji je vodio proces Slobodana Miloševića, pa i sama autoričina šefica, Carla del Ponte, kao i mnogi drugi.

Staru intrigu o dogovoru Holbrooke-Karadžić, staru koliko i Dejtonski sporazum i Karadžićevo povlačenje iz političkog života, koja je bezbroj puta podgrijavana, nikad dokazana a uvijek energično opovrgavana od samoga Holbrookea i od američkih vlasti, Florence Hartmann ponovo vraća na javnu scenu, a to je veoma bolno, jer ona ipak nije bilo tko, ona se oslanja na iskustvo rada u najutjecajnijoj ustanovi te vrste na svijetu. Doduše, autorica Mira i kazne uvijek se služi rafiniranim objektivističkim novinarskim sredstvima i stilom, uvijek dobro zaklonjena od mogućnosti da sama mora izravno svjedočiti o nekoj od aluzija ili konstatacija u svojoj knjizi, ali ona je dosad ipak najneugodniji "svjedok" za sve koji su u knjizi obuhvaćeni.

Sve se to odlično vidi po reakcijama. Holbrooke ljutito, ali bez konkretnih kontraargumenata: "To je bezočna laž!" Slično se otresa i Ashdown ("Odvratna laž i kleveta!"), a epizoda s njime zanimljiva je jer donosi nešto o čemu prije ništa nismo znali. To je onaj sada već poznat događaj iz 2004. godine, kada se, po Florence Hartmann, Ashdown susreo s Karadžićem, pokušavajući dogovoriti modus njegove predaje Haagu, a pikanterija je autoričina tvrdnja da je taj podatak čula iz razgovora Carle del Ponte i tadašnjega vanjskog ministra Njemačke Joschke Fischera 2006. godine, u kojemu Fischer Del Ponteovoj saopćava kako je iz izvještaja njemačke tajne službe informiran o tom susretu.

Još je zapaljivije što Florence Hartmann sve podatke ove vrste uzima kao ilustraciju svoje generalne teze da "Zapad štiti Mladića i Karadžića", pa se u svjetlu te njezine tvrdnje sve silne "aktivnosti" NATO-a i EUFOR-a (nekadašnjih IFOR-a i SFOR-a) u otkrivanju i hapšenju ove dvojice glavnooptuženih za bosansku klaonicu doimaju kao čista farsa, ako ne i kao sofisticiran način slanja signala za opasnost...

BIH I KAZNA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.