PROĐI ME SE!

12. prosinca, 2007.

Od kakve je to vitalne važnosti da imamo jedinstveni pogled na djelo jednog pokojnika? Postizanje jedinstva, iliti konsenzualnog raspoloženja, primjereno je – ako i tada – u nekim izvanrednim prilikama, situacijama koje podrazumijevaju nekakav opći rezon i interes, a ja sam, molit ću, mrtav zbog sasvim privatnih razloga. Kad već kažeš da je "Franjo Tuđman iza sebe ostavio veliko djelo", odat ću Ti malu tajnu: prava je istina da me je moje djelo nadživjelo samo utoliko što nije ni postojalo

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dragi Ivo,

zahvalan sam Ti što si o obljetnici pohodio moj skromni humak, skupa s onom brojnom i veselom svitom, te mi tako razbio svakodnevnu monotoniju, no moram reći da me je taj posjet nagnao na neka razmišljanja, posve drugačija od onih kojima se ovdje inače odajem. Ako sam iz ove svoje donje perspektive dobro čuo ono što si tom prilikom govorio gore u nadzemlju – pred novinarima i televizijskim snimateljima, jasno - kazao si kako "pozivaš sve političke stranke na konsenzus o Tuđmanovom djelu", pa mi se s tim u vezi nameću neka pitanja: Zašto bi se o nečemu kao što je "Tuđmanovo djelo" trebala uspostavljati bilo kakva kolektivna relacija, zašto bi ta relacija trebala biti baš "konsenzus", i - napokon – zbog čega bi taj konsenzus trebale realizirati baš "političke stranke"?
 
Glede ovog posljednjeg, napomenuo bih Ti da političke stranke postoje samo zbog artikuliranja političkih razlika, i ako se inicira nekakav "konsenzus", onda bi on imao biti izvanstranački u svojoj biti, jer u protivnome dokida razloge postojanja partije kao političke organizacije. Ukoliko, drugim riječima, politička stranka pledira na "konsenzus", i to takav koji bi prihvatile ostale partije, motiv može biti samo nametanje i dominacija, a ne nekakva izvanstranačka društvena dobrobit. "Društvo", naime, postoji i izvan njegova stranačkog fragmenta, ali toga ponajčešće nismo svjesni, naročito ako ga želimo modelirati kroz zastarjelu formu partijske države.
 
Ti, međutim, tako ne misliš. Kroz guste slojeve vijenaca od svježih krizantema (koji, uzgred, nakon par dana već neugodno zaudaraju, pa bi netko trebao upozoriti ovdašnje djelatnike da ih uklone) do mene su dopirale Tvoje riječi: "Mislim da se zrelost jedne demokracije i jednog naroda mjeri po tome da u određenim trenutcima i oko određenih tema možemo nadići partikularne svjetonazorske i stranačke interese i razlike."
 
Nu, zašto bi demokracija služila nadilaženju razlika, umjesto da bude obratno? Demokracija, između ostaloga, trebala bi biti zaštita od prisile jedinstva, odnosno terora konsenzualno ovjerene političke volje, pa i općenito doživljaja stvarnosti. Vjeruj mi, upravo su epidemije konsenzusa vodile narode u fatalne zablude i krvava zastranjenja, ali ne bih sad – iz ovog privilegiranog zaklona - htio biti profesionalni gnjavator i opterećivati Te iskustvima što sam ih osjetio na vlastitoj koži (a priznajem – još su ih više, zahvaljujući meni, osjetili drugi). Tek, ako vjeruješ da se "zrelost demokracije" dosiže nadilaženjem svjetonazorskih i stranačkih razlika, onda zapravo zastupaš mišljenje da je demokracija "zrela" tek kad se realizira kao svoja potpuna suprotnost.
 
Osim toga, od kakve je to vitalne važnosti da imamo jedinstveni pogled na djelo jednog pokojnika? Postizanje jedinstva, iliti konsenzualnog raspoloženja, primjereno je – ako i tada – u nekim izvanrednim prilikama, situacijama koje podrazumijevaju nekakav opći rezon i interes, a ja sam, molit ću, mrtav zbog sasvim privatnih razloga. Kad već kažeš da je "Franjo Tuđman iza sebe ostavio veliko djelo", odat ću Ti malu tajnu: teško mi je iz ove pozicije slutiti što bi to bilo "iza mene", osim drage hrvatske ilovače, ali – prava je istina da me je moje djelo nadživjelo samo utoliko što nije ni postojalo. Točnije, ono se pokušava stvoriti u mojoj posthumnoj fazi, kada ja više na njega ne mogu utjecati, a i da mogu – nemam na što.
 
Ako si mislio na "državu" koju sam ja ovome narodu navodno "dao" – a izgleda da oko toga stručna, politička i ulična javnost nastoji naprasno postići suglasnost – to jest ako imaš u vidu "samostalnost i suverenost" ove naše lijepe zemljice o kojoj smo, moram priznati, zajednički sanjali, podsjetit ću Te da upravo zbog inzistiranja na suverenitetu šačica seljačkih zastupnika ovih dana bjesomučno maltretira i ucjenjuje i Tebe i Tvoj tim, pa već tjednima ne uspijevaš formirati Vladu, a ako bude sreće i nećeš; niti nam Europska Unija – kojoj zajednički težimo – taj suverenitet želi omogućiti, niti ga hrvatski narod uistinu želi, niti ga Tvoja politika smatra iole važnim, pa je tih rigidnih seljaka zapravo svima puna kapa, i potpuno Te razumijem kada smišljaš diplomatske trikove kojima bi neutralizirao taj nepodnošljivi i neprihvatljivi državotvorni zahtjev.
 

PROĐI ME SE!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.