Interview



reklama





NAVIGACIJA







Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
13. prosinca, 2007.

ZORAN PUSIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA ANALIZIRA ZA FERAL SLABOSTI IZBORNOG MODELA I DEMOKRACIJU PRIMIJENJENU NA HRVATSKI NAČIN

IMUNITET ZA UBIJANJE
Igor LASIĆ
12. prosinca, 2007.

Glavni sudac Glavaševa procesa devedesetih je pogrešno primijenio Zakon o oprostu u korist nekih ubojica što je poništio i Vrhovni sud. Sad mu u sudnici prvooptuženi nameće atmosferu svoje volje i sudac je sebe doveo više-manje u poziciju zapisničara. Pitanje je hoće li tako biti donesena pravedna presuda. Pravnih dilema o skidanju ili ponovnom uvođenju imuniteta nema zbog nedopustivosti miješanja zakonodavne u sudsku vlast. Institucija imuniteta zastupnika ne postoji zato da bi se moglo naređivati ubojstva. Kako u pravnoj državi čovjek pod tako teškom optužbom može uopće izaći kao kandidat na izbore, a kamoli voditi listu parlamentarne stranke

< > | cijeli članak | verzija za tisak

pusic_zoran_02_150.jpg

- Ovih dana vaš Građanski odbor za ljudska prava slavi 15. obljetnicu djelovanja. Molim vas za kratki presjek stanja, s obzirom na sve čime ste se bavili u tih desetljeće i pol...

- Dio ljudi koji je osnovao GOLJP, organizirao je dvije godine ranije, u studenom 1990., Odbor za vraćanje imena Trgu žrtava fašizma. Od svog osnivanja do 2001. GOLJP će sudjelovati u nastojanjima oko vraćanja imena Trgu. Osuda izjava koje su veličale netrpeljivost i mržnju, a falsificirale povijest i relativizirale zločine ustaštva, bila je jedna od konstanti u djelovanju GOLJP-a. Početkom 1991. organizirali smo Demokratski opozicijski forum, pa Predparlament Jugoslavije, pa 1992. stranku Socijal-demokratsku uniju. Sve su to bili pokušaji suprotstavljanja prvo rastućoj opasnosti od rata, a zatim prevladavajućoj huškačkoj demagogiji političara i iracionalnosti dobrog dijela javnosti.
 
Od svog osnutka u jesen 1992. godine, GOLJP je pomagao ljudima oko dobivanja domovnica, tražio izmjene diskriminatorskih zakona, pokušao zaštititi ljude od izbacivanja iz njihovih stanova, organizirali smo besplatnu pravnu pomoć, protestirali protiv rata u BiH i, posebno, protiv slanja građana RH protiv njihove volje u taj rat... Naprosto ima previše različitih djelatnosti, od organizacije humanitarne pomoći, povratka izbjeglica, vraćanja imovine, do međunarodne suradnje i zalaganja protiv socijalne isključenosti, kojima se GOLJP bavio u proteklih 15 godina, čak i za suhoparno nabrajanje. A iza većine tih suhoparnih podataka stoje stvarne životne priče, često tragične, no koji put i s happyendom.
 
Ekologija i NATO
 
- Jedno pitanje i "laganija" tema koju smo spominjali prošli put: odnos GOLJP-a prema ekološkoj problematici i ljudskim pravima s tim u vezi? A to je sad i sve više u NGO-trendu.
 
- Jedna od prednosti NGO-a, tj. nevladinih organizacija je njihova fleksibilnost: kad se pojavi prijetnja ljudskim pravima prepoznati je i reagirati na nju. Ima dosta organizacija koje upozoravaju na vrlo neodgovoran i kratkovidan odnos nas prema vlastitoj okolini i prirodi uopće. U budućnosti to može biti područje ozbiljnih kršenja ljudskih prava. GOLJP za sada nije dobio pritužbe građana s tim u vezi, ali naš je stav da je pravo na zdrav život važno ljudsko pravo, a postajat će to važnije što će biti ugroženije.
 
- Pitam vas za ekologiju, naime, jer se često u vezi s njom poteže pitanje NATO-a, baš kao da bi to bio glavni problem ulaska Hrvatske u NATO. Amerika i NATO, međutim, izvoznici su rata po svijetu. A čini mi se da bi europskim zemljama bolje bilo da se okrenu jačanju EU-a, tako i vojno-obrambenih aspekata, ne samo zbog svjetske ravnoteže...
 
- Činjenica je da je za Hrvatsku svaki oblik europskih integracija važan. Ali od presudnog značaja su ona objedinjavanja koja na duži rok garantiraju vanjsku sigurnost i unutarnju otvorenost i demokratičnost. Nažalost još uvijek nije isključen scenarij u kojem nekakav Toma Grobar pobjeđuje na izborima u Srbiji, BiH se raspada i Hrvatska u svom neposrednom susjedstvu dobiva jedan agresivan, ksenofobičan i nestabilan režim; takvi režimi, u pravilu, unutrašnje nezadovoljstvo pokušavaju pretočiti u mržnju i neprijateljstvo prema susjedima. I još uvijek nije isključen scenarij da pod pritiskom takvog razvoja događaja ojačaju u Hrvatskoj slične političke snage, koje danas na izborima ne prelaze, svaka za sebe, jedan posto, a svojim parolama poput "Dolje izdajnici", izazivaju podsmjeh ali i nelagodu kod onih koji ne pate od amnezije.
 
Članstvo u NATO-u značajno smanjuje vjerojatnost oba ova scenarija ali otvara neke nove: od toga da povećava opasnost da Hrvatska bude uvučena u sukobe koji neće biti striktno obrambeni i da pokvari odnose sa zemljama Trećeg svijeta do toga da se nađe na meti terorizma. Za razliku od članstva u EU kojem, po mom mišljenju, Hrvatska treba težiti, zagovaranje članstva u NATO-u se može braniti jedino kao izbor manjeg zla u danim okolnostima. Ako uđemo u NATO treba se držati dva temeljna načela. Svaki vanjski vojni angažman treba biti odobren od Ujedinjenih nacija i, dugoročno, ratove treba učiniti u svijesti ljudi neprihvatljivim oblikom rješavanja konflikata interesa kao što je robovlasništvo postalo neprihvatljivim oblikom privredne djelatnosti.
 

IMUNITET ZA UBIJANJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1158_150.jpg