Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE KORAK U PRAZNO 12. prosinca, 2007.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Neki kažu da je ove izbore i postizborno pripetavanje pretvorio
u sajam svoje taštine, a drugi da se zaigrao na rubu svojih ustavnih ovlaštenja
ili da ga je već i prešao. Nijedno od ta dva stanovišta nije bez nekog osnova,
ali ipak ovdje ćemo zauzeti treće i nabaciti argument-dva za to. Da, Stipe Mesića je u ovom izbornom i
postizbornom karuselu bilo vjerojatno više nego što je trebalo, ali, u cjelini
uzevši, on je to i zaslužio najodgovornijim i najhrabrijim držanjem u vrhu
hrvatske politike.
Da bismo to dokazali, poslužit ćemo se argumentom za koji ne
treba nikakva naročita politička naobrazba i može ga razumjeti i dijete
vrtićkog uzrasta. Dakle, ovako. Od parlamentarnih izbora očekuje se da ne samo
iznjedre novu državnu vlast, nego i da zemlja ima od toga šire koristi u smislu
političkog sazrijevanja i nje i političkih stranaka koje sudjeluju na izborima.
Može se o političkoj kulturi Hrvatske misliti ne znam kako loše, ali baš je ona
dobar primjer za to, jer i ovdje su se događali takvi izbori, recimo u slučaju
zagrebačkih izbora 1995. ili parlamentarnih 2000., pa i onih 2003. godine.
Sada, međutim, imamo za sobom friško iskustvo izbora 2007.,
gdje je taj napredak izostao, jer iako su se oni održali pod treštavom parolom
"idemo dalje", bio je to zapravo snažan korak – u prazno. Ilustrirat
ćemo to s dva primjera, ne zato što ih ne bi bilo više, nego što su sada
najaktualniji. Prvi je korupcija. Već dugi niz godina, zapravo od samih
početaka samostalne hrvatske države, to je "rak-rana" ove zemlje, koja
razara meko tkivo njenog političkog života, a, što je još gore, sasvim
devastira i povjerenje građana u politiku (tako da je u masovnim, napola
histeriziranim predodžbama građana korupcije i više nego u realnom životu).
Pa ipak, izbori 2007. nisu donijeli očekivanu promjenu, a
HDZ-u nije naštetilo čak ni to što su se brojne korupcijske afere koje mu idu
na dušu načičkale praktički do samih izbora. Vrhunac je došao poslije brojanja
glasova kada je HSS ušao u pregovore s HDZ-om iako je Friščić nekoliko puta sasvim otvoreno izašao u javnost s ocjenom da
je ta stranka nepoštenija od SDP-a. Takvu vrstu moralnog nihilizma i "relativizma"
(kako u Crkvi vole u posljednje vrijeme reći) nijedna zemlja ne može podnijeti
bez teških ožiljaka i bubotaka. Srećom, i u HSS-u ima onih koji to uviđaju.
U Karlovcu najavljuju masovni izlazak iz stranke, jer su im
još svježe u pamćenju brojne afere u tom gradu (KIM, Vukelićevo kupovanje HSU-ovih gradskih vijećnika praktički kao grla
na stočnome sajmu). A novoizabrana HSS-ova saborska zastupnica iz Siska Mirjana Petir stavila je i na internet
jarosno pismo u kojem optužuje HDZ-ovog bogatuna i šaljivčinu Stjepana Fiolića za uzurpaciju desetaka
hektara državnog zemljišta. Ali, žalibože tih poštenih i odvažnih seljačkih
entuzijasta. Sve je to jalovo lupanje štapom po vodi, jer što može ta šačica
protiv nečega što svima izgleda normalno.
Može, međutim, Mesić,
koji je obavezao buduću vladu da se mora stvarno, a ne fingirano, suprotstaviti
korupciji, a da misli ozbiljno vidjelo se kada je ponovno otvorio staru aferu s
kupovinom kamiona za Hrvatsku vojsku. Očito, i do njega je došlo da Sanader i u novu vladu namjerava
instalirati Berislava Rončevića, pa
je poslao poruku da neće amenovati baš svaku vladu koju Sanader sastavi (vrlo je vjerojatno da mu nisu po volji ni Kalmeta, Matulović-Dropulić, Vukelić...).
Ma naravno da se on ovdje zaigrao na rubu ovlasti koje mu daje Ustav, jer da je
ustavotvorac htio da šef države sudjeluje u izboru ministara, tako bi i
zapisao.
Ali, ni političke stranke nitko nije ovlastio da poslije izbora
dijele ministarstva kao nekakav švercerski plijen, savršeno nezainteresirane
hoće li društvo od toga imati štete ili koristi. Zato je Mesić nastavio svoje "uplitanje" na jednako logičan i
samorazumljiv način kako ga je i počeo. Nakon što je koaliciju u nastajanju
HDZ-HSS-HSLS opatrnuo zbog "principijelnosti" oko korupcije, odalamio
ju je i u vezi navodno neupitnih evropskih vrijednosti. Vrativši se iz
Bruxellesa, rekao je da Hrvatska ne smije zbog ZERP-a doći u sukob s EU-om, što
je u stvari bio otvoreni poziv HDZ-u da ne podmićuje HSS napuštanjem mukom
usvojenih evropskih standarda.
ARITMETIKA POLITIKE: KORAK U PRAZNO
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|