DIPLOMATSKI STERILITET
Ivan LOVRENOVIĆ
2. siječnja, 2008.

Amerikanac Jacques Paul Klein i Britanac Paddy Ashdown gotovo da su idealni predstavnici "šarene čeljadi" na plaći u BiH, koja ima militarni background, samodopadna je do narcisoidnosti, glasna, brbljava i nametljiva, površna i sklona patroniziranju i dijeljenju lekcija; oni su mnogo više uradili na vlastitoj prisutnosti u medijima i u javnosti nego što su pridonijeli napretku u BiH. Ashdown je svoj mandat visokoga predstavnika potrošio na gromoglasno najavljivanje reformi, od kojih nije uspjela ni jedna, a Klein je, pak, kao šef misije UN-a, sramno odveo na krivi put istragu u vezi s ubojstvom federalnoga doministra policije Leutara

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Bosna i Hercegovina je, što zbog činjenice da je međunarodno priznata država, što zbog trajnoga stanja završenog rata-nedovršenog mira, svih ovih godina scena preko koje se promeću bezbrojni stranci najrazličitijih zanimanja, profesija, mandata i uloga. I namjera, naravno. Radi usporedbe, u Sarajevu je "prije rata" postojalo samo jedno strano diplomatsko predstavništvo, i to u nižem rangu - konzulat Libije. Za prekrasnu vilu zaboravljenoga sarajevskog uglednika Nikole Mandića, pretvorenu krajem osamdesetih godina u Olimpijski muzej, ostalo je tek u gradskom slengu sjećanje da je u njoj nekad davno bio "američki konzulat".

Danas u Sarajevu ima četrdesetak ambasada, veliki broj sjedišta najviših međunarodnih političkih, vojnih i policijskih misija, privrednih, humanitarnih i drugih agencija, organizacija i ustanova. U izgradnji je zgrada ambasade Turske na najelitnijoj gradskoj lokaciji, zbog koje se po prijekom postupku mijenja regulacijski plan grada jer su podignuta dva kata preko dopuštene visine, a zemljište za novu američku ambasadu, na jednako elitnome mjestu, gradske su vlasti već prije dvije godine prodale u bescjenje, trajno oštetivši ideju o zaokruživanju kompleksa sveučilišnog kampusa.
 
Jaki Amerikanci
 
U planu je i podizanje novoga zdanja za britansku ambasadu. Njemačka je već zauzela i preuredila nekadašnji prestižni objekt komunističke nomenklature u središtu grada. Vozila s diplomatskim tablicama ima toliko, i tako su arogantni njihovi vozači (mahom, naravno, domaći momci), da u gradu stiješnjenome u dvije longitudinalne prometnice predstavljaju cijeli problem, a svaki će vam sarajevski taksist neizostavno odbrondati uobičajenu seriju psovki na njihov račun, čim mu se neki njihov bijesni terenac ili limuzina ispriječi na kolovozu ili u nepropisno parkiranom položaju.
 
Simbolički i efektivno na vrhu cijele te "piramide" stoji OHR, kancelarija visokoga predstavnika međunarodne zajednice i povjerenika Evropske Unije, što je trenutno u jednoj osobi Slovak Miroslav Lajčak. Nekada, dok je OSCE organizirao, plaćao, određivao pravila i tumačio rezultate izbora u Bosni i Hercegovini, bila je važna njegova uloga i uloga šefa misije OSCE-a. A i tada i sada veoma važne uloge u političkom životu zemlje imaju ambasadori nekih zapadnih država; najprije, naravno, američki, za njim britanski, pa njemački itd. Pozicija američkoga ambasadora u Bosni i Hercegovini toliko je jaka i utjecajna da se u svakodnevnoj recepciji katkad doživljuje gotovo kao jednaka onoj koju ima visoki predstavnik.
 
Ponašanje i učinak svih tih raznovrsnih međunarodnih službenika, "stranaca", kako se jednom riječju nazivaju u domaćem govoru, nisu određeni samo njihovim položajem i zadatkom koji su dobili od svojih pretpostavljenih. U nekoga manje, u nekog više, to je također uvjetovano i njihovim ličnostima i karakterima, nivoom i vrstom obrazovanja, osobnom zainteresiranošću za posao kojim se bave i sredinu u koju su poslani itd. Prošlo je već sasvim dovoljno vremena, i prodefiliralo je već sasvim dovoljno "stranaca", da bi se u tom pogledu (dakle, u pogledu osobnoga pečata u njihovu djelovanju) već moglo govoriti o stanovitoj tipologiji ove šarene čeljadi koja u Bosnu dolaze s važnim zadacima, visokim hijerarhijskim činovima i odgovarajućim novčanim primanjima.
 

Tako, jedan bi tip mogao biti zastupljen dužnosnicima kakvi su bili, na primjer, Španjolac Carlos Westendorp i Amerikanac Robert Berry. Prvi je bio visoki predstavnik neposredno poslije rata, dok je još u predsjedništvu države sjedio Momčilo Krajišnik, danas već odavno osuđeni ratni zločinac. Drugi je bio šef misije OSCE-a i presudno utjecao na tumačenje rezultata izbora. I Westendorpa i Berryja karakterizirao je birokratski način predanosti poslu, maksimalno zalaganje u okviru mandata, te stanovita hladnoća, bez velike osobne želje za viškom medijske promocije i prisutnosti u javnosti. Ni jedan ni drugi nisu se razmetali poznavanjem domaćih prilika, povijesti, običaja, niti su ulazili u javno razmatranje ičega što bi prelazilo okvire njihovih zaduženja.
 

DIPLOMATSKI STERILITET
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.