OD RUŽA DO TRNJA
Igor LASIĆ
2. siječnja, 2008.

Petina ispitanica trpi obiteljsko nasilje, a trećina ih se u hrvatskom društvu susrela s nekim oblikom diskriminacije zbog svog porijekla. Dodamo li probleme koje neke od njih, iz sličnih razloga, trpe na poslu, dolazimo do statistike od oko 44 posto ispitanica kojima u Hrvatskoj baš i nisu procvale ruže... "Mnoge su se nadale ružama, da bi onda naletjele na bodlje. A većina ih se u biti ne može vratiti natrag, sve su uložile u novi život", kaže Julija Radetić, predsjednica "Rodine"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Govori li se o problemima useljenika u Hrvatskoj, obično su posrijedi ilegalni migranti i tražitelji azila, više ili manje nevidljiva populacija, bez realne šanse za ostanak kod nas. O njima smo pisali mnogo puta. No, s prijelazom između desetljeća promijenio se i generalni migracijski trend - legalni useljenici brojem već premašuju hrvatske iseljenike. Preokrenuo se karakter stvari, pa je danas u Hrvatskoj preko 30 tisuća imigranata, a stopa legalnog ulaska je u daljnjem porastu. Oni su zavedeni u oficijelne statistike, što ne znači da se o njima i njihovim problemima bitno više priča i zna; pažnju medija tek povremeno privuče neki Kinez.

Jedna od tako fiksiranih imigracijskih skupina nedavno je istražena kroz projekt "Nisi sama, mi ćemo ti pomoći" Međunarodnog centra za migracije (IOM) u Zagrebu. U sklopu istoga, naime, ruska udruga "Rodina" u Hrvatskoj provela je studiju "Položaj i problematika migrantica iz država bivšeg SSSR-a u RH". Anketne upitnike ispunilo je oko 200 legalnih useljenica iz rečenih zemalja, većinom iz Rusije i Ukrajine, kao i Moldavije i Bjelorusije, te Kazahstana, Armenije, Gruzije... Njih je ukupno u Hrvatskoj između tri i četiri tisuće, a najveći dio došao je ovdje tokom devedesetih. Obično je bila riječ o udaji za hrvatskog državljanina, no koji će se odnos pokazati čestim generatorom kasnijih teškoća.
 
Novi život
 
Cilj istraživanja bilo je prikupljanje informacija o obilježjima i statusu legalnih useljenica, prilagodbi i problemima u novoj sredini, te o nasilju i diskriminaciji koje one trpe u obitelji ili na poslu. Petina ispitanica trpi obiteljsko nasilje, a trećina ih se u hrvatskom društvu susrela s nekim oblikom diskriminacije zbog svog porijekla. Dodamo li probleme koje neke od njih, iz sličnih razloga, trpe na poslu, dolazimo do statistike od oko 44 posto ispitanica kojima u Hrvatskoj baš i nisu procvale ruže...
 
"Mnoge su se tome nadale, da bi onda naletjele na bodlje. A većina ih se u biti ne može vratiti natrag, sve su uložile u novi život", rekla nam je Julija Radetić, predsjednica "Rodine", organizacije koja tako okuplja gotovo isključivo žene, ali ne isključivo Ruskinje – pristupaju im i Ukrajinke, Moldavke, Bjeloruskinje, itd. Odnedavno im se pridružuju i stariji useljenici, još iz vremena SSSR-a i SFRJ, žene i muškarci.
 
U razgovoru s Julijom Radetić čuli smo kako su njezine sunarodnjakinje u Hrvatsku najčešće dolazile upoznavši nekog hrvatskog građevinarca na radu kod njih. "Ali, ti muževi se na povratku mijenjaju, okrenu se doslovno za 180 stupnjeva... Tamo prihvaćaju naš način života, idu u kazalište i na koncerte, recimo, a kad se vrate u Hrvatsku, kao da vrag uđe u njih! Nisu svi takvi, ali jest većina. No, samo da imaju neki posao, odavno bi one 'sredile' takve muževe... Danas sam dobila pismo od jedne, evo, muž je optužuje da je špijunka, morala je izvaditi zube jer on misli da su u njima prislušni uređaji", ispričala nam je predsjednica "Rodine".
 
Sposobne žene
 
Nezaposlenih je među ispitanima čak 38 posto. Struktura ispitanica po raznim aspektima otkriva kako se danas radi o ženama pretežito tridesetih i četrdesetih godina života, od kojih su dvije trećine s višom školskom ili visokom stručnom spremom. Ipak, samo manji dio potonjih uspijeva u Hrvatskoj i nostrificirati svoj obrazovni status. Također, samo manji dio njih je zaposlen u skladu s tim obrazovanjem. Gotovo sve potječu iz urbanih sredina bivšeg SSSR-a. U Hrvatskoj najčešće završe na sjeverozapadu: u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, te Međimurskoj. Slijede Krapinsko-zagorska i Istarska županija, pa Varaždinska i Splitsko-dalmatinska.
 
"Mi smo ovdje ipak, znate kako kažu u Zagrebu, dotepenci", nastavlja Julija Radetić, "pa nam je teško, kao što i Bosancima, recimo, često bude teško u Hrvatskoj. Kako onda ne bi nama... Ali, prilagođavamo se nekako. Te žene znaju sve, od svoje struke do rada u kući, veoma su sposobne. Ne znaju jedino za svoja prava, niti ih lako ostvaruju kad za njih znaju. Na neki način su pod ucjenom, jer je svima jasno da one moraju ostati ovdje. S tim se onda pretrpi svašta".
 
Njihova priča, dakle, okuplja težišta rodno i nacionalno, a konfesijsko - gratis. Istraživanje IOM-a i "Rodine" bilježi izjave ispitanica, koje su prepričale svoja loša iskustva na poslu ili drugdje, poput: "Jako je teško dokazati da nismo sve kurve i pijanice." Žene iz država bivšeg SSSR-a danas u Hrvatskoj bije glas o prostituciji, o čemu svjedoči i predsjednica "Rodine": "Kurva i alkoholičarka – tako se nas najčešće etiketira... Ja sam u Hrvatskoj 30 godina, i sa svima lijepo kontaktiram. Ali, znam i sama katkad osjetiti poneki vid težeg šovinizma prema sebi kao Ruskinji."
 

OD RUŽA DO TRNJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.