KRUNICOM DO PALICE
Anna Maria GRÜNFELDER
2. siječnja, 2008.

Naviknuta sam da su propovijedi u kršćanskim crkvama stvarnost oslikavale krajnje crno, da bi onda skrenule pozornost na temelje kršćanskoga optimizma. Ovogodišnja božićna propovijed kardinala Josipa Bozanića nije čak ni pružala zrnca nastojanja da pronađe začetke dobroga u tom svijetu: iz nje kao da proizlazi da je izjalovljena nada i u snagu vjernika i vjernica da nešto pokrenu na bolje. U tom slučaju bilo bi korisno početi samokritički preispitivati pastire koji vode umorno i rezignirano stado

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Za razliku od Josepha Ratzingera (papa Benedikt XVI.) i Hansa Kuenga - dvojice danas najistaknutijih i najeksponiranijih teologa koji iz sasvim suprotnih položaja brane svoje uvjerenje da se Bog dao spoznati u čovjeku-Bogu Isusu Kristu, obični se vjernici, ali i agnostici i ateisti, hvataju tek za želju za čvrstim uporištem nade i vjere. Onaj koji nije sasvim neiskren prema sebi, priznat će da želja i nada nisu čvrsto uporište. Kršćanska nada, ili vjera u to da se smijemo nadati, nije baš nepobitna i na čvrstim temeljima i to važi za sva vremena, a ne samo za današnjicu.

Mudri dušobrižnici, koji znaju nešto i o ljudskim dušama, svjesni su uvijek prisutnih napasti nevjere i gubitka nade i povjerenja, a da zbog toga ipak ne posustaju u nastojanjima za dobro svoje i boljitak svoje sredine. No, vrhovni pastiri Crkve, kojima očito nedostaje susreta s ljudima od krvi i mesa, šalju poruke defetizma i rezignacije. A ovogodišnja božićna propovijed nadbiskupa zagrebačkoga odisala je porukama koje su čitatelje ostavile u nevjerici i dilemama.

Ideja vodilja

Napredak bez Boga je nehuman, tvrdio je Papa u svojoj najnovijoj okružnici "Spe salvi" ("Nadom spašeni") objavljenoj 30. studenoga 2007. godine. Papinom antropologijom nadahnutom ghostwriteru zagrebačkog nadbiskupa, papina ideja vodilja činila se prigodnim temeljem za božićnu propovijed: ateizam je u hijerarhiji grijeha, tvrdio je nadbiskup, najveća tmina. "Tmina" ne mora značiti "grijeh", nego je biblijska metafora za nepoznavanje istine. One koji "hodaju u tmini", Evanđelje ne proglašava grješnicima, ali baštinici Evanđelja, na žalost, nisu bili toliko milostivi: Kristovi namjesnici – bilo da su se oni priznavali rimokatolicima, pravoslavcima, luterancima ili pristalicama reformacijskih crkava, tminu duha su poistovjećivali, kao hrvatski kardinal (odnosno njegov ghostwriter) s grijehom i to "grijehom protiv Svetoga Duha", grijehom odbijanja dara svjetlosti i prosvjećivanja zbog ljudske oholosti i potrebe za autonomijom.

Božić se kardinalu, odnosno njegovu ghostwriteru, činio pravom prigodom za ponovnu osudu te ljudske oholosti, jer je Božić blagdan objavljivanja tajne utjelovljenja Sina Božjega poniznima i malenima, a ne samouvjerenima i velikima. Doduše, Joseph Ratzinger je kao sveučilišni teolog stao braniti ljudsku autonomiju kao ljudsko dostojanstvo, no, kao prefekt Kongregacije za vjeru (čitaj: nasljednice Sancti Officii, koja je bila teološko uporište Inkvizicije) izvršio je gotovo nevjerojatan zaokret, osuđujući tu istu autonomiju kao bunt čovjeka protiv Boga. Svjedoci smo promjene paradigme u fundamentalnoj teologiji, koja se očituje u novom, a zapravo starom odnosu prema agnostici i ateizmu: "agnostici" se ne doživljavaju kao oni koji sebe proglašavaju nesposobnim spoznati Boga ili zaista jesu nesposobni za to, a koje se, u principu, može podučiti i potaknuti na vjerovanje, nego kao tvrdokorni buntovnici koji to iz oholosti neće.

Nevjerničko zlo

Dosljedno tome, nevjernik je oličenje svega zla koje se može dogoditi, a što ih božićna poruka nabraja: korupcija, gramzivost, laž... sve ono što nevjernik-grješnik čini individualno i što društvo – skup osoba koje su ili deklarirani ateisti ili se ponašaju kao ateisti – čine u kolektivu. No, kardinal i njegov službenik zadužen za propovjedi, trebali su se sjetiti povijesti, jer ona pruža pregršt dokaza da su oni kojima je ime "Bog" stalno bio na jeziku, počinili zločine koji još i danas vape za pravednom kaznom.

Zašto se čuditi da su deklarirani agnostici i ateisti iz te hijerarhije zala iščitali novi "vonj po inkvizicijskoj lomači" (Slobodan Novak u Večernjem listu od 2. siječnja 2008. godine)? Kako povijest uči samo to da čovjek iz povijesti ništa ne nauči, strah od novih represalija za agnostike i nevjernike nije sasvim bezrazložan: crkveni su pastiri sankcionirali takve buntovnike, nevjernike-zločince više-manje drastičnim, osjetnim metodama. Otkad sam (nedavno) odlučila da ne želim više pripadati zajednici kojoj su takvi "pastiri" na vrhu, još bolje mogu shvaćati i dijeliti zabrinutost svih koji bi mogli doći pod udar novih "odgojnih mjera". Kardinal tvrdi da su to "podmetanja", kao da smo ga svi, naravno namjerno, krivo shvatili i pogrešno tumačili: dobro, kardinal je tvrdio da ne osuđuje niti agnostike, niti ateiste, nego agnosticizam i ateizam.

KRUNICOM DO PALICE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.