POVODOM JAVNE ISPRIKE
KOJU JE NOVI AUSTRALSKI PREMIJER UPUTIO ABORIDŽINIMA
UKRADENE GENERACIJE
Tena ERCEG
21. veljače, 2008.
Iza dirljive retorike i
grandiozne scenografije upriličene povodom tog povijesnog događaja i dalje visi
"sjena Howarda",
donedavnog australskog premijera koji je svih svojih 11 i pol godina na vlasti
odbijao priznati čak i postojanje "ukradenih generacija". Ta se sjena
sastoji u nastavljanju takozvane "intervencije u Sjevernom teritoriju",
kao i u nizu ekonomskih reformi koje nova vlada namjerava provesti u cilju
održavanja konkurentnosti domaće ekonomije, a koje će se negativno odraziti na
najugroženije slojeve australskog društva, u kojima dominiraju upravo
Aboridžini
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Javnu ispriku koju je novi australski premijer, laburist Kevin
Rudd uputio pripadnicima takozvanih "ukradenih generacija"
aboridžinske populacije pozdravile su i domaća i međunarodna javnost, kao
i predstavnici Aboridžina. No, iza dirljive
retorike i grandiozne scenografije upriličene povodom tog povijesnog događaja i
dalje visi, kako su je neki analitičari nazvali, "sjena Howarda",
donedavnog australskog premijera koji je svih svojih 11 i pol godina na vlasti
odbijao priznati čak i postojanje "ukradenih generacija". Ta se sjena
sastoji u nastavljanju takozvane "intervencije u Sjevernom teritoriju",
kao i u nizu ekonomskih reformi koje nova vlada namjerava provesti u cilju
održavanja konkurentnosti domaće ekonomije, a koje će se negativno odraziti na
najugroženije slojeve australskog društva, u kojima dominiraju upravo Aboridžini.
Nakon što je Aboridžine prvo ubijala, trovala i namjerno zarazila
bolestima, od početka 20. stoljeća pa sve do ranih 1970-ih godina, australska
je vlada, u sklopu svoje "politike bijele Australije", desetke tisuća
djece, uglavnom miješane rase, otimala od roditelja i stavljala ih u domove,
gdje su bili podvrgnuti kršćanskom odgoju kako bi se iskorijenila njihova
kultura i jezik, ali i fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju. Cijela stvar
činjena je u nadi da će u konačnici rezultirati potpunim nestankom aboridžinske
rase.
Službeni podaci o tome što se događalo s otetom djecom nisu
se vodili, iako je ta politika bila ozakonjena, praksa je, osim toga, na
različite načine provođena u različitim australskim državama, a Aboridžini su
tek 1967. godine uvršteni u službeni popis stanovništva.
Različite isprike
Prvi službeni pokušaj ustanovljavanja sudbine "ukradenih
generacija" dogodio se tek 1997. godine, kada je vladina Komisija za
ljudska prava i jednake mogućnosti objavila izvještaj pod naslovom "Bringing
them Home", u kojemu se preporuča i javna isprika žrtvama. U idućih
nekoliko mjeseci, osam od devet australskih država uputilo je različite vrste
isprika, u odnosu na teritorij svoje odgovornosti, no savezna vlada u Canberri,
koju je već tada vodio Howard, zauzela je stav ignoriranja nalaza
komisije i isprika regionalnih vlada. Cilj tog konzervativnog stava bio je održati
javnu percepciju o australskom društvu demokracije, produktivnosti, imigracije
i ratničke hrabrosti, u kojoj nije bilo mjesta spominjanju bilo kakvih mrlja
koje bi upućivale na moralnu nakaznost tamošnjeg društva.
Posljedice te, ovdje ukratko ispričane povijesti, nepopravljiva
je traumatiziranost otetih i njihovih obitelji, siromaštvo, nezaposlenost,
veliko prisustvo alkoholizma, narkomanije i nasilja, Aboridžini u prosjeku žive
20-ak godina kraće od bijelih Australaca, njihova djeca umiru tri puta češće, a
oni čine i petinu zatvorske populacije, iako samo dva posto ukupnog
stanovništva.
Sve do prije nekoliko dana, stav australske vlade, ali i
brojnih bijelih Australaca, bio je da su uklanjanja iz roditeljskih domova bila
dobra za aboridžinsku djecu, jer su ih spasila od zlostavljanja roditelja i
omogućila im skrb kakvu inače ne bi mogli dobiti. Priznanje Ruddove
vlade da su te otmice bile zločinačke i traumatične za otetu djecu stoga se
interpretira kao završetak jednog bolnog poglavlja australske povijesti, no
kontekst u kojemu je službena isprika objavljena sugerira da ipak nije tako.
Slanje vojske
Prije svega, uporno odbijanje bivšeg premijera Johna Howarda
da prizna grijehe bijelaca prema domorodačkoj populaciji, Kevinu Ruddu
u predizbornoj je kampanji poslužilo kao retorička prilika koju se nije smjelo
propustiti. Rudd je iskoristio Howardovu konzervativnu,
rasističku poziciju, osjetivši da je javnost zrela za priznavanje bjelačkih
grijeha, iako je i njegova Laburistička stranka samo šest mjeseci ranije
podržala Howardovu vojno-policijsku intervenciju u zabačenom Sjevernom
teritoriju, koja za cilj opet ima izbaviti aboridžinsku djecu iz groznih uvjeta
u kojima tamo žive, mahom alkoholizma i seksualnog nasilja. Iako ovog puta
metoda nije otimanje djece, mnogi su Aboridžini upravo zbog te intervencije Ruddovu
ispriku doživjeli kao licemjernu i praznu, jer ona podrazumijeva i nastavak
intervencije koja se u cijelosti sastoji od represivnih mjera.
UKRADENE GENERACIJE
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|