Teme



reklama





NAVIGACIJA







Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
21. veljače, 2008.

POVODOM JAVNE ISPRIKE KOJU JE NOVI AUSTRALSKI PREMIJER UPUTIO ABORIDŽINIMA

UKRADENE GENERACIJE
Tena ERCEG
21. veljače, 2008.

Iza dirljive retorike i grandiozne scenografije upriličene povodom tog povijesnog događaja i dalje visi "sjena Howarda", donedavnog australskog premijera koji je svih svojih 11 i pol godina na vlasti odbijao priznati čak i postojanje "ukradenih generacija". Ta se sjena sastoji u nastavljanju takozvane "intervencije u Sjevernom teritoriju", kao i u nizu ekonomskih reformi koje nova vlada namjerava provesti u cilju održavanja konkurentnosti domaće ekonomije, a koje će se negativno odraziti na najugroženije slojeve australskog društva, u kojima dominiraju upravo Aboridžini

< > | cijeli članak | verzija za tisak

australija_premijer_150.jpg

Javnu ispriku koju je novi australski premijer, laburist Kevin Rudd uputio pripadnicima takozvanih "ukradenih generacija" aboridžinske populacije pozdravile su i domaća i međunarodna javnost, kao i predstavnici Aboridžina. No, iza dirljive retorike i grandiozne scenografije upriličene povodom tog povijesnog događaja i dalje visi, kako su je neki analitičari nazvali, "sjena Howarda", donedavnog australskog premijera koji je svih svojih 11 i pol godina na vlasti odbijao priznati čak i postojanje "ukradenih generacija". Ta se sjena sastoji u nastavljanju takozvane "intervencije u Sjevernom teritoriju", kao i u nizu ekonomskih reformi koje nova vlada namjerava provesti u cilju održavanja konkurentnosti domaće ekonomije, a koje će se negativno odraziti na najugroženije slojeve australskog društva, u kojima dominiraju upravo Aboridžini.
 
Nakon što je Aboridžine prvo ubijala, trovala i namjerno zarazila bolestima, od početka 20. stoljeća pa sve do ranih 1970-ih godina, australska je vlada, u sklopu svoje "politike bijele Australije", desetke tisuća djece, uglavnom miješane rase, otimala od roditelja i stavljala ih u domove, gdje su bili podvrgnuti kršćanskom odgoju kako bi se iskorijenila njihova kultura i jezik, ali i fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju. Cijela stvar činjena je u nadi da će u konačnici rezultirati potpunim nestankom aboridžinske rase.
 
Službeni podaci o tome što se događalo s otetom djecom nisu se vodili, iako je ta politika bila ozakonjena, praksa je, osim toga, na različite načine provođena u različitim australskim državama, a Aboridžini su tek 1967. godine uvršteni u službeni popis stanovništva.
 
Različite isprike
 
Prvi službeni pokušaj ustanovljavanja sudbine "ukradenih generacija" dogodio se tek 1997. godine, kada je vladina Komisija za ljudska prava i jednake mogućnosti objavila izvještaj pod naslovom "Bringing them Home", u kojemu se preporuča i javna isprika žrtvama. U idućih nekoliko mjeseci, osam od devet australskih država uputilo je različite vrste isprika, u odnosu na teritorij svoje odgovornosti, no savezna vlada u Canberri, koju je već tada vodio Howard, zauzela je stav ignoriranja nalaza komisije i isprika regionalnih vlada. Cilj tog konzervativnog stava bio je održati javnu percepciju o australskom društvu demokracije, produktivnosti, imigracije i ratničke hrabrosti, u kojoj nije bilo mjesta spominjanju bilo kakvih mrlja koje bi upućivale na moralnu nakaznost tamošnjeg društva.
 
Posljedice te, ovdje ukratko ispričane povijesti, nepopravljiva je traumatiziranost otetih i njihovih obitelji, siromaštvo, nezaposlenost, veliko prisustvo alkoholizma, narkomanije i nasilja, Aboridžini u prosjeku žive 20-ak godina kraće od bijelih Australaca, njihova djeca umiru tri puta češće, a oni čine i petinu zatvorske populacije, iako samo dva posto ukupnog stanovništva.
 
Sve do prije nekoliko dana, stav australske vlade, ali i brojnih bijelih Australaca, bio je da su uklanjanja iz roditeljskih domova bila dobra za aboridžinsku djecu, jer su ih spasila od zlostavljanja roditelja i omogućila im skrb kakvu inače ne bi mogli dobiti. Priznanje Ruddove vlade da su te otmice bile zločinačke i traumatične za otetu djecu stoga se interpretira kao završetak jednog bolnog poglavlja australske povijesti, no kontekst u kojemu je službena isprika objavljena sugerira da ipak nije tako.
 
Slanje vojske
 
Prije svega, uporno odbijanje bivšeg premijera Johna Howarda da prizna grijehe bijelaca prema domorodačkoj populaciji, Kevinu Ruddu u predizbornoj je kampanji poslužilo kao retorička prilika koju se nije smjelo propustiti. Rudd je iskoristio Howardovu konzervativnu, rasističku poziciju, osjetivši da je javnost zrela za priznavanje bjelačkih grijeha, iako je i njegova Laburistička stranka samo šest mjeseci ranije podržala Howardovu vojno-policijsku intervenciju u zabačenom Sjevernom teritoriju, koja za cilj opet ima izbaviti aboridžinsku djecu iz groznih uvjeta u kojima tamo žive, mahom alkoholizma i seksualnog nasilja. Iako ovog puta metoda nije otimanje djece, mnogi su Aboridžini upravo zbog te intervencije Ruddovu ispriku doživjeli kao licemjernu i praznu, jer ona podrazumijeva i nastavak intervencije koja se u cijelosti sastoji od represivnih mjera.
 

UKRADENE GENERACIJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1168_150.jpg