Teme



reklama





NAVIGACIJA







Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
21. veljače, 2008.

DRUŠTVO ZA DELOŽIRANJE LJUDI VRVI OD SLUČAJEVA POPUT NATALIJE KOVAČEVIĆ KOJA JE U 84. GODINI ŽIVOTA OSTALA BEZ STANA, NA ADRESI GDJE SE ODVIJA 51 GODINA NJENOG ŽIVOTA

DOM ZA SELJENJE
Igor LASIĆ
21. veljače, 2008.

Ako zakazanog datuma ipak ne završi na ulici, značit će to za Nataliju Kovačević samo kratku odgodu izvršenja, ishođenu kao milostivu gestu vlasnika stana... Sve više od geste tiče se također samo volje Ante Vukorepe i stanova s kojima posluje, ali na daljnje popuštanje ipak nije zakonski obavezan. Upućuje to na stari, poznati zakonski problem statusa zaštićenih najmoprimaca, slučajno odabrane skupine diskriminiranih građana bez prava na redovni otkup stana

< > | cijeli članak | verzija za tisak

kovacevic_natalija_01_150.jpg

Natalija Kovačević je osamdesetčetvorogodišnja Zagrepčanka, rođena u Novoj Gradišci, no već pola stoljeća živi u stanu na adresi Ilica 11. Točnije, i jednu godinu više, jer je u nj uselila 1957. godine, kad je dotadašnji stan u Beogradu mijenjala za ovaj zagrebački. Ugostila nas je prije nekoliko dana u svom domu, starinski uređenom i brižno održavanom, s lako primjetnom patinom života ugrađenog u prostor. Razlog posjete bila je činjenica da će u momentu kad ovaj broj Ferala preuzmu kolporteri, jutra 21. veljače, Natalija Kovačević već biti izbačena iz stana, deložirana iz Ilice 11, bez novog prostora u koji bi se mogla preseliti.

Uzaludni najam
 
Nismo odmah, u razgovoru s gospođom Kovačević, uspjeli razabrati kako je moguće da netko danas bude deložiran iz stana u kojem živi 51 godinu, u kojem je živio kao tzv. zaštićeni najmoprimac, stana kojeg nije prokockao niti založio, danas kad je okopnilo i zadnje ledeno sjećanje na tisuće deložiranih u neokupiranim dijelovima Hrvatske, onih koji su bili u službi JNA. Ova građanka Zagreba je također to bila, radeći prvo na beogradskoj VMA i zatim u zagrebačkoj Vojnoj bolnici, no ostala je sve dosada u iličkom stanu, nije ga nikad napuštala... U razgovoru s tom staricom, krajnje uznemirenom i zastrašenom, mogli smo tek shvatiti da je ona čitavo vrijeme plaćala mjesečni najam; vidjeli smo ovjerene uplatnice, baš kao i sudski nalog za ovrhu i deložaciju.
 
Ukratko, iskaz sa više rupa negoli teksta, otkriva da je nacionalizirana zgrada (ustaše su je '41. oduzeli Dragutinu Vasiću, Srbinu) devedesetih vraćena posljednjem privatnom vlasniku, izvjesnom Novaku. Stan u kojem živi Natalija Kovačević dospio je u posjed njegove supruge Marije Mikačić-Novak, a potom – darovnim ugovorom – nominalni je vlasnik postala Ivana Vukorepa, kćer odvjetnika Ante Vukorepe, koji je zastupao Novaka i riješio proces denacionalizacije u njegovu korist. Natalija Kovačević uplaćivala je redovnu mjesečnu ratu, koja danas iznosi 373 kune, no isključivo na ime Marije Mikačić-Novak. Njoj je nastavila slati novac, doznakama na Općinski sud, čak i kad je obaviještena da je Ivana Vukorepa nova vlasnica. Ne zna gdje je završio taj novac, ali shvaća da je nešto s njim pošlo sasvim ukrivo.
 
Više od toga teško je doznati od Natalije Kovačević, dok s naporom pretražuje dokumentaciju iz sudskog postupka o kojem ne pamti ni kad je počeo, i prisjeća se svoje kćeri, umrle pretprošle godine. Bole ju leđa, i nikako da se udobno smjesti na kauču, jer je prije nekoliko godina pala na stubištu Ministarstva graditeljstva, donoseći tamo neke papire u vezi sa stanom, i slomila je jedan kralježak. Onda nailazi na popise stradalih u konc-logoru Jasenovac, i pokazuje nam imena svog oca, djeda, bake, rođaka. Dok jeca, njezin nećak Borislav nosi joj vodu i šećer.
 
Borislava Kovačevića izbacili su iz stana u rodnoj mu Novoj Gradišci na početku devedesetih, minirali su mu kiosk u kojem je radio i pretukli ga. On ne zna kako je došlo do zakonskog raspleta oko stana njegove tetke, nije bio upoznat s tokom postupka, tek sad uviđa problem s uplatama, i ne zna što na to kaže odvjetnik. Jedino sama Natalija Kovačević nekoliko puta naglašava da njezin branitelj nije ništa kriv, i da je htio sve najbolje.
 
Đorđe Anđelković, pravni zastupnik Natalije Kovačević, kojega smo kasnije nazvali, rekao nam je da mu je jako neugodno što mora kazati kako je njegova klijentica sama skrivila činjenicu da je izgubila status zaštićenog najmoprimca. Nije mogla prihvatiti odluku da ne može otkupiti stan kao većina građana Hrvatske, nije željela povjerovati da uplate najma starom vlasniku ne znače ništa. Nije željela ni zamjenski stan u Strojarskoj ulici, kojeg joj je ponudio Vukorepa, budući da vlasnik ima zakonsko pravo preseliti stanara u drugi stan, ako je broj spavaćih soba u prvom veći od broja stalnih ukućana. Anđelković je šest godina uvjeravao svoju branjenicu da prihvati jedino moguće zakonsko rješenje, i upozoravao ju što bi se moglo dogoditi u protivnom...
 
Ona je status zaštićenog najmoprimca izgubila već nakon tri pogrešno adresirane uplate (čak bi i Anđelković tek trebao vidjeti gdje se skrasio taj novac), ujedno ne pristajući na obavezno sklapanje ugovora s vlasnikom, koje u njezinom slučaju povlači i obavezu prihvaćanja zamjenskog stana. Inače poznat kao zastupnik Ivića Pašalića i Nevenke Tuđman, kronično neugodni i nekorektni odvjetnik Vukorepa – tako ga je nazvao Anđelković, bivši sudac Upravnog suda RH i zamjenik državnog odvjetnika – u ovom je predmetu bio veoma susretljiv i strpljiv, saznajemo, dok Đorđe Anđelković priznaje da je sam činio različite jurističke nepodopštine tokom procesa, da je doslovce maltretirao suprotnu stranu, i da je tako odgodio iseljenje za barem posljednje četiri godine.
 

DOM ZA SELJENJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1168_150.jpg