ORUŽANO ŠKOLSTVO
Igor BEVANDA
21. veljače, 2008.

Sarkozyju je za sve probleme francuskog društva kriva osnovna škola, pa bi u nastavu uveo i sate građanskog odgoja, a namjerava i svakom osnovcu od 10-11 godina povjeriti sjećanje na jedno židovsko dijete stradalo u Drugom svjetskom ratu. Točnije, predsjednik Sarkozy spomenuo je 11 tisuća stradalih francuskih židovskih mališana. Simone Weil, poznata feministica i bivša ministrica, koja je i sama kao dijete bila deportirana u logor smrti rekla je kako joj se krv sledila kada je to čula. "To je nezamislivo, dramatično i, prije svega, nepravedno. Ne možemo tražiti od djece da se identificiraju s mrtvom djecom. To sjećanje isuviše je teško breme"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dok su Francuzi mislili da im je najveća briga sve slabija kupovna moć ili pak zabrana pušenja u kavanama i restoranima, vrli predsjednik objasnio im je da su u zabludi, i da je za sve kriva - osnovna škola. Naime, tamo djeca ne uče dovoljno francuski jezik i pravopis pa se ne znaju izražavati, a još manje pisati životopis, te nisu u stanju dobiti posao pa je zbog toga visoka stopa nezaposlenosti i poreza. Tamo se djecu ne uči dovoljno lijepom ponašanju pa tako, čim ih netko naljuti, idu redom paliti auta. Tamo im se ne objašnjava dovoljno vrijednost i značaj života.

Predsjednik je jako savjestan čovjek i odlučio je pomoći naciji da se uspravi, da počne s toliko puta odlaganim reformama i trzne se iz inertnosti. Svašta je pokušao, ali, avaj, ništa ne pomaže. Pa dobro, kad već treba okrenuti po reformama, onda je najbolje poći iz početka. Tom logikom došao je i do osnovne škole. Ukratko, iznio je svoja razmišljanja i zaključke.

Od iduće školske godine djeca u osnovnoj školi ima da se ozbiljno prihvate materinjeg jezika i rade na pravopisu. Ponovno će se u nastavu uvesti sati građanskog odgoja gdje će osnovcima biti objašnjavana pravila lijepog ponašanja i republikanska načela na kojima počiva suvremeno francusko društvo. Morat će učiti napamet himnu i dizati se na njene zvuke. Učit će što predstavlja Marijana, što trobojnica, što Republika i slične stvari koje se i drugdje rade. Sve ovo i nije toliko upitno da predsjednik Sarkozy nije u trenutku nadahnuća na godišnjem prijemu krovnog francuskog židovskog društva CRIF izjavio kako namjerava individualizirati sjećanje na holokaust. Kako?

Govor nastavnika

Tako što će svakom osnovcu od 10-11 godina povjeriti sjećanje na jedno židovsko dijete stradalo u Drugom svjetskom ratu. Točnije, predsjednik Sarkozy spomenuo je 11 tisuća stradalih francuskih židovskih mališana, zanemarivši činjenicu da je velika većina te djece koju je vichyjevska Francuska deportirala u logore smrti bila stranog porijekla. Naime, radilo se o djeci koja su se s roditeljima sklonila u Francusku bježeći iz zemalja koje je fašistički režim već bio okupirao. No, kako god, svaki živi osnovac trebat će se bratimiti s jednim ondašnjim koji više nije živ.

Inicijativa francuskog predsjednika višestruko je problematična i izazvala je žestoke reakcije u javnosti. Prva reakcija mnogih bila je zaprepaštenje. Sama Simone Weil - poznata feministica, ministrica krajem 70-ih godina, a potom i predsjednica Europskog parlamenta, no prije svega kompetentna po ovom pitanju jer je i sama bila deportirana u logor smrti kada joj je bilo 16 godina - rekla je kako joj se krv sledila kada je to čula. Iako član Sarkozyjeve stranke, gospođa Weil jedna je od rijetkih koja se naglas usudi izraziti svoja neslaganja s predsjednikovom politikom, kada ih ima.

Njezin komentar bio je sljedeći: "To je nezamislivo, dramatično i, prije svega, nepravedno. Ne može se nametnuti takvo što desetogodišnjim mališanima! Ne možemo tražiti od djece da se identificiraju s mrtvom djecom. To sjećanje isuviše je teško breme. I nama samima koji smo preživjeli deportaciju bilo je jako teško nakon rata govoriti o onome što smo proživjeli, čak i najbližima. Dapače, i danas nastojimo poštedjeti svoju djecu i unučad od toga. Uostalom, brojni nastavnici govore u školama o tome, i to na jako dobar način."

Ova izjava višestruko problematizira Sarkozyjevu inicijativu. Prema procjenama nastavnog kadra i psihologa desetogodišnjaci su suviše mladi da im se nametne takav teret jer nije tu samo riječ o učenju i pokušaju razumijevanja najgnusnijih stvari koje je ljudski um uspio poroditi. To nije sporno i svakako je u nastavnim programima. Ovdje se radi i o poistovjećivanju s vršnjacima pobijenima na takav način. Dakle, dječica će trebati znati nečije ime i prezime, roditelje, životnu priču, što je volio a što nije, gdje i kako je živio, neminovno će porediti svoj život s njegovim itd.

Boris Cyrulnik, čuveni neuropsihijatar, potvrđuje da je individualiziranje holokausta preteško breme za mališane. Kako bi ilustrirao stvar, on ovu situaciju uspoređuje sa sudbinom djece rođene kako bi zamijenila umrlog brata ili sestru (što nije tako rijedak slučaj). To su tzv. zamjenska djeca. Ta djeca pate od teškoća u afektivnom razvoju. Moraju nositi odjeću, pa čak i ime, mrtvog prethodnika, obilaziti vlastiti grob.

ORUŽANO ŠKOLSTVO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.