KRADLJIVCI GRADOVA
Mladen ŠKREBLIN
21. veljače, 2008.

Uvijek je kod izdavanja dozvola bio potreban pristanak susjeda, suglasnost lokalne zajednice. Međutim, s tom se "nekonzumiranom tekovinom socijalizma" danas opušteno sprdaju službenici uprava. Građani i dalje nemaju pravo veta na donošenje planova bez demokratske procedure. Moguće je, za razliku od nekad, žaliti se ministri(ca)ma Lovrin, Dropulić ili Kosor, Čobankoviću, Kalmeti ili Biškupiću... Ali odgovora ni pomaka nema. Tako do daljnjega preostaje jedino protestirati na ulici... Konstatirati da su Sanader i Bandić gori od Tuđmana...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Urbanističko planiranje je u SFRJ bilo važna disciplina. Posljednjih godina Jugoslavije sve više su se bavili prostorom u skladu s principima medicinske zaštite i socijalne skrbi. Sve manje su se pravili važni, a struku su umjesto ideološkog i umjetničkog napuhavanja sve više razumijevali kao interdisciplinarnu. Tako su rasle sve ozbiljnije namjere da se služi dostignutim urbanističkim i graditeljskim vrednotama, te građanima koji su ih prepoznali. Promišljanje i planiranje prostora u 20. stoljeću, međutim, nije se u tom smjeru počelo razvijati sve dok sam prostor nije "zazvonio na uzbunu", sve dok se nije počeo "urušavati", dok nije obolio. Dok vrednote nisu počele propadati...

Naš kapitalizam
 
Prostoru Hrvatske već je godinama prije prava na samostalno urušavanje bila potrebna drugačija komunikacija uprava, stručnjaka i građana - demokratiziranje procedura – razumijevanje prostora i "hijerarhije prostornih planova" i razina odgovornosti u planiranju. Principi urbanističkog planiranja uvijek su sadržavali ekologijsko nagnuće. U poveljama svjetskih arhitekata i urbanista 20. stoljeća - osunčanje, zrak/provjetravanje, zelenilo gradova, očuvanje vode, mora, planina, rijeka i potoka, predstavljali su "Božje zapovijedi" dobro planiranog i urbaniziranog prostora.
 
Sudjelovanje hrvatskih građana bilo je propisano u svim fazama izrade i ozakonjenja svih urbanističkih planova. Socijalistička praksa je mimoilazila javne rasprave građana kao tekovinu suvremenih europskih društava u planiranju, zaštiti i održanju prostora. Jesmo li bili demokratičnije društvo prije no što smo ozakonili mogućnost slobodnog političkog udruživanja? Nismo, reći će brojni tada devastirani gradovi, krajolici i uvale. Ondašnje urbanističko promišljanje i planiranje prostora, mada često "izgubljeno u deklaraciji", ipak je daleko nadilazilo današnje standarde. Tek smo početnici u treniranju barbarskog osvajanja prostora zbog profita; da mnogima stvarni prostor - za razliku od prethodnih vremena – počinje predstavljati "dobru investiciju". Problem je, međutim, kako se danas u Hrvatskoj - u "našem kapitalizmu", koji više nema ni potrebu igrati se skrivača s nekakvim humanističkim ili kulturalističkim deklaracijama - vratiti tezama (zakonima) i praksi koji zastupaju demokratiziranje (urbanističke ) politike, pravedniji socijalni prostor, razvijaju socijalnu osjetljivost?
 
Drugovi u pekmezu
 
Vlast je mogla nekad, a može i danas – amandmanima, nakon provedene propisane demokratske zakonske procedure (javnog uvida i rasprave) - mijenjati pojedinačna "urbana pravila", prenamijenjivati parcele, a time i smisao urbanističkih planova na sjednicama poglavarstava ili skupština. Dobro, nekad je bilo teže reći da je to naredio netko od "drugova". Danas je to moguće bez i najmanjeg problema: Svi znamo da su Bandić i Horvatinčić dokazani dugogodišnji prijatelji i dobročinitelji u kapitalizaciji hrvatskog društva. Uhvaćeni su sa rukama u pekmezu zloupotrebe urbanističkog planiranja.
 
Uvijek je kod izdavanja dozvola bio potreban pristanak susjeda, suglasnost lokalne zajednice. Međutim, sa tom se "nekonzumiranom tekovinom socijalizma", danas opušteno sprdaju službenici uprava. Građani i dalje nemaju pravo veta na donošenje planova bez demokratske procedure. Moguće je, za razliku od nekad, žaliti se ministri(ca)ma Lovrin, Dropulić ili Kosor, Čobankoviću, Kalmeti ili Biškupiću... Ali odgovora ni pomaka nema. Tako do daljnjega preostaje jedino protestirati na ulici... Konstatirati da su Sanader i Bandić gori od Tuđmana...
 
Urbana komasacija – bez koje nigdje i nikada nije bilo moguće dobro planirati prostorne odnose - model koji je, u tzv. demokratskom svijetu, gradskim upravama omogućavao "racionalno" planiranje prostora – izglasan je tek nekidan, i još se dugo u ovim prostorima neće provoditi konsenzusom vlasnika i građana lokalnih ili širih zajednica. Ali voditelji nadležnih urbanističkih institucija proglašavaju se i danas kao nekada - ne nakon provedenog javnog natječaja programa kandidata, uz obvezatan konsenzus stručnih, obrazovnih i upravnih gradskih i državnih institucija, udruženja civilnih društava – već na temelju dogovora vladajućih stranaka...
 

KRADLJIVCI GRADOVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.