BOY NA KOSOVU

Grundig gleda Koštunica Voja,
Pospan vođa od Srbije Uže,
Vojvodine i Dorćola pola,
Grundig gleda, oč'ma ne vjeruje
Da mu Grundig pravu sliku šalje
Pravu sliku sa Kosova ravna,
Gdje nesrpsko porađa se carstvo,
Ter pomišlja Koštunica Voja
Da mu Grundig mali mozak snubi
Spolni želeć izazvat užitak.

Al kad Voja porazmisli bolje,
On primijeti da uslova nema
Za opštenje Grundiga sa mozgom,
Jer nit Grundig spolovilom maše,
Nit se Vojin nadražuje mozak,
Ter pospani Koštunica Voja
Na po oka mudro rezonuje:
Čega nema, bez toga se mora,
Tako i bez spolnoga užitka!
Stoga uze daljinski upravljač,
Pogladi ga, Ge mu tačku stisnu,
Čim ga stisnu, daljinski mu vrisnu,
Ter prestade davati signale
I nestade sa Kosova slike.
 
Krenu Voja svud po komšiluku
Da pronađe Srbina poštena
Koji prima sliku svijeta pravu
Kakvu znade emitovat samo
Sokoćalo domaće izrade.
Ide Voja od vrata do vrata,
Sve komšijske obio pragove,
Ter kad snužden odustati htjede
Od te svoje potrage zaludne,
Povjedi mu komšinica Stevka
Kako ona i njezin Sredoje
Sva zbivanja na ovome svijetu
Prate putem EI Niš ekrana.
 
Tad uniđe Koštunica Voja
S obje lijeve u boravak dnevni,
Zavali se u stilsku fotelju,
Stilovanu u vranjanskom Simpu
I kupljenu na kredit povoljan,
Dok se moglo i dok se imalo,
Zagleda se Koštunica Voja,
Pospan vođa od Srbije Uže,
Vojvodine i Dorćola pola,
Zagleda se u pravcu regala
Gdjeno podno sabranijeh djela
Perl Bakove i M. Kašanina,
Andrić Ive u kompletu plavom
I zelenog Ernest Hemingveja,
Kroz katodnu cjevku EI Niša
Zapuca mu pogled na Kosovo.
 
Rasrdi se Koštunica Voja
Dočim mu je signal EI Niša
Iz fotelje do moždana stigo,
Jer ni srpska cijev katodna prava
Ne otvara vatru po Kosovu
Da nesrpsko ognjem sprži carstvo,
No pasivno emituje sliku
Već viđenu na Grundigu kletom.
Zaputi se Koštunica Voja
S obje lijeve iz boravka dnevnog,
Ne okusi rakiju ni slatko,
Ni Medeno srce Soko Štarka,
Nit sačeka da uzavre voda
Za kaficu od sudbine crnju
S kapljom mlijeka pasterizovanog.
 
Ode srdit Koštunica Voja,
Pospan vladar od Srbije Uže,
Vojvodine i Dorćola pola,
Pa pozove služben-kočijaša
Da upregne stotinu dorata
U službeni metalik fijaker
Iz čuvene Audi ergele,
Roda osmog, pasmine indžekšn,
Da ga vozi pravo u kabinet,
Gdje ga čeka vjerna mu fotelja
U kojoj mu misao najbrže
Od federa putuje do glave.
 
Sjednu Voja u fotelju vjernu,
Ne čekajuć Takovo napitak,
Šerbe slatko multivitaminsko,
Sa dva klika Vindovse otvori
I razmota kompjuterski tabak,
Ter u guščju udre tastaturu
I u mišji kabel guslit stade: 
Ko je Srbin i srpskoga roda,
A ne dođe na veliki miting
Sproću lažne države Kosovo,
Koji će se spontano održat
Na adresi Trg Pašić Nikole
I pred Svetim na Vračaru Savom,
Od ruke mu ništa ne rodilo:
Ni u polju bjelica pšenica,
Ni Bjelica slavna književnica,
Ni Bjelica ni Ljilja Ugrica,
Ni u brdu vinova lozica,
Ne imao rakije ni vina,
Vode pio, a mamuran bio,
Tanko srao, gusto povraćao,
Kome ruka posegne za vinom
Sa polica Merkator-magaze,
Hećimi mu u Urgentnom centru
Sa refoškom krvcu ispumpali,
Džigera mu izišla na usta,
A Solanu privio na ranu,
Ko poželi da mu hećim stavi
Prvi zavoj Tosama Domžale,
Dabogda ga previjale sestre
Palominom toalet-hartijom,
Socijalnu nek protezu slomi
Ko namaže majonezom Tomi
Lebac kupljen kod Ibre pekara,
Jul mu Briner mosta popravljao
Ko zagrize črni biber mleti
Iz debele one mortadele
Što u Novu Goricu je pravu
I što ima nacrtanu kravu,
A ko ode u Mekdonalds kleti
Na Slaviju il na Terazije,
Big mil jeo sa sve onu srču
Od izloga svježe polupanih
U pravednom osvetničkom gnjevu
Radikalne srpske omladine,
Sažvakao Papu u kečapu,
Druga Titu u duplom pomfritu,
Ko točenu Koka-Kolu kuša,
Smrdila mu i usta i duša
Na pišaćku Georgija Buša!
 
To napisa Koštunica Voja,
Pospan vladar od Srbije Uže,
Vojvodine i Dorćola pola,
Presaldumi kompjuterski tabak,
Vlastoručnim potpisa ga mišem,
Ter odasla narodu srpskome
Ovo svoje gromovito slovo,
Hrabro slovo za srpsko Kosovo
Koje Srbin obraniti mora
Na posljednjoj liniji obrane,
Na čukama oko Merkatora.
Neka znaju NATO i U-Če-Ka,
Čekamo ih kraj Donaldsa Meka!