FERALOV
AUTOR O JAVNOM PRIZNANJU UDRUŽENJA ARHITEKATA KOJE JE I SAM DOBIO MEĐU PETNAESTORICOM
NAGRAĐENIH
NAGRADA I NAGRDA
Mladen ŠKREBLIN
5. ožujka, 2008.
Kriteriji dodjele i sam
događaj uručenja priznanja, ukazivali su da – usprkos "dobronamjernosti"
Stručnog savjeta UHA-e ili unatoč očiglednom povećanju "kritičke mase"
nezadovoljnih arhitekata i urbanista koji se suprotstavljaju aktualnom
silovanju gradova i prostora općenito – do daljnjega nema šansi promijeniti
odnose u redovima struke i njenih institucija, nedvosmisleno odgovoriti
politici koja nastavlja organizirano pogodovati "rasprodaji"
najvrednijih prostora gradova i prirode
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Priznanja i nagrade često se u Hrvatskoj dodjeljuju
subotom. Ljudi vole priznanja, valja ih, kad god je to moguće, hvaliti i
nagrađivati. Možda posebice one koji entuzijastički pridonose javnom dobru, one
odveć "zabrinute i marljive osjetljiv(i)ce" ("poštene budale",
rekao bi naš narod), one koji vole "pretjerivati" u razumijevanju
drugih – čak i u onim situacijama kada gotovo više ništa nije moguće ni promijeniti
ni razumjeti. Njima još ionako nitko nije javio da više ne postoje...
Pogrešni
arhitekti
"Princip dobrote" podrazumijeva
poštovanje i priznavanje drugih, prakticira odnošenje koje omogućuje
zbližavanje i povezivanje osoba – te time i demokratiziranje društva, onoga što
danas najčešće zovemo javnim interesom. Javni interes nije ništa drugo nego
demokratskom procedurom planirano i realizirano poboljšanje odnosa i standarda,
demokratiziranje komunikacije u nekom društveno/prostornom kontekstu. Prošle
subote, u prostorijama Društva arhitekata Zagreba, to se, nažalost, nije
dogodilo. Ili bolje rečeno, sve se događalo na uhodani hrvatski način...
Povodom 130. obljetnice osnivanja prvog
Udruženja inženjera i arhitekata, prošle je subote Skupština UHA-e dodijelila 15
javnih priznanja (a "pogrešno" zaslužnih arhitekata ima toliko, da
pretjerano ne bi bilo ni 130!, op. M.Š.). Priznanja su dodijeljena: Branku Silađinu, Zlatku Hanžeku, Hildegard
Auf Franić, Krešimiru Ivanišu, Darovanu Tušeku, Miroslavu Pavliniću i autoru ovog teksta – "za vrijedan
doprinos javnoj afirmaciji rada arhitek(a)ta, te doprinos radu Udruženja".
Za posebno zalaganje na Programu POS-a ("Poticane stambene izgradnje")
Alenki Košiša Čičin Šain, za dane ORISA Andriji Rusanu, za osnivanje Europana
Hrvatska – Ivanu Čižmeku i Didiere Reboisu, te prvom predsjedniku
Europana (institucije koja promovira mlade arhitekte na svim evropskim
lokacijama) – mr. Slavku Dakiću.
Nagrađeni su i: Ministarstvo zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, također za Program POS-a, kojeg ustvari od 2003. više nema, ali i
za uvođenje reda u graditeljstvo, Grad
Zagreb – za zalaganje na provedbi javnih arhitektonskih natječaja; te Razred arhitekata Hrvatske komore arhitekata
i Inženjera u graditeljstvu, za vrijedan doprinos radu Udruženja. Poštovani
čitatelju, tekst bi ovdje ustvari trebao završiti, ali, oprostit ćete nam,
nadamo se, grijehe naše...
Kriteriji dodjele (kada me nazvao kolega Nenad Kondža, a pismeni poziv bio je
dostavljen tek dan prije "svečanosti", moj je spontani odgovor
glasio: "Pa kome je to palo na pamet"? ) i sam događaj uručenja
priznanja, ukazivali su da – usprkos "dobronamjernosti" Stručnog
savjeta UHA-e ili unatoč očiglednom povećanju "kritičke mase"
nezadovoljnih arhitekata i urbanista koji se suprotstavljaju aktualnom
silovanju gradova i prostora općenito – do daljnjega nema šansi promijeniti
odnose u redovima struke i njenih institucija, nedvosmisleno odgovoriti
politici koja nastavlja organizirano pogodovati "rasprodaji"
najvrednijih prostora gradova i prirode. U skladu sa svojom dosadašnjom mimikrijskom
prirodom, UHA je povodom "okrugle" strukovne obljetnice (a to uvijek
gordo zvuči, makoliko bilo puko prigodničarenje) istovremeno odala priznanje i
vladajućima – onima o kojima ovisi i misli da bi i dalje trebala ovisiti, i
onima koji se permanentno suprotstavljaju i kritiziraju njihove politike – koje,
usprkos nekim dobrim uredbama i zakonima "na obali", omogućuje
organizirano mimoilaženje zakona i pogoduje pljački najvrednijih prostora
gradova i prirode. Problem je u tome što "naših dečki" ima naprosto
previše. Pa kada se tome pribroje "mladi penzioneri", "posrnuli
političari i administracija", preostaje samo nekoliko stotina tisuća radno
aktivnih (ne i sposobnih!), a "moramo dalje"!
Vlast
i korupcija
Među dobitnicima priznanja bili su, naime,
i Ivan Čižmek i Krešo Ivaniš, te potpisnik ovog teksta, koji su već preko godinu
dana članovi Urbanističkog savjeta Zelene akcije i Prava na grad. Taj Savjet
zagrebačke civilne mreže osnovala je i vodi urbanistica Vera Petrinjak, a njegovo se djelovanje, osim što je povezano s
paradigmatičnim Cvjetnim trgom, povezuje zahvaljujući prvenstveno njegovoj
osnivačici sa svim udrugama i događajima u Hrvatskoj. Savjet Zelene akcije i
Prava na grad osnovan je zbog toga što gradske i državne institucije ne rade
svoj posao, pa se tada i strukovna udruženja ponašaju prilježno u odnosu na
vlast, i ne odnose se kritički prema njihovom protuzakonitom ponašanju, već zajedno
s njima pogoduju korupciji.
NAGRADA I NAGRDA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|