ARMIRANI DAYTON
Ivan LOVRENOVIĆ
5. ožujka, 2008.

Najnovije što su u Bruxellesu smislili međunarodni politički inženjeri samo je povratak na dejtonsku formulu kao na olovni pokrivač koji garantira mir, ali mir kao stanje mrtvila i daljnjega urušavanja, a ne mir kao faktor pokretanja društva i napretka. Uza svu tragičnu nesposobnost i krivicu lokalnih političkih snaga za takvo stanje, ništa manja nije ni "zasluga" međunarodne politike u Bosni i prema Bosni za sve vrijeme od kraja rata do danas, koja nikada nije bila aktivna i razvojna, nego uvijek "vatrogasna" i ekstenzivna

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Cjelokupan politički i državni vrh Bosne i Hercegovine boravio je prošloga tjedna u Bruxellesu, gdje je dva dana zasjedao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (u engleskoj kratici: PIC), koji je vrhovno tijelo međunarodne uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nikada otkako postoji PIC i dejtonska Bosna i Hercegovina nije bilo takvoga sastajanja. Očevidno su "stranci" (kako se kolokvijalno u Bosni naziva komplicirana i neprovidna struktura tzv. međunarodne zajednice) nakon ponovnoga pogoršanja političke klime u BiH, nakon Kosova i nakon zaoštravanja sa Srbijom osjetili potrebu da se Bosni i Hercegovini, poslije dugo vremena poprilične pasivnosti i nezainteresiranosti, posveti veća pažnja, jer bi stvari mogle izmaknuti kontroli...

Lajčak bez roka
 
Briselsko konferiranje rezultiralo je – što je još jedna novost u dosadašnjem načinu rada – opsežnom deklaracijom Upravnoga odbora PIC-a, u kojoj se opisuju zadaci bosanskohercegovačkih političara u konsolidaciji stanja u zemlji i u ispunjavanju uvjeta za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kao temeljnom preduvjetu za dalji "put u Evropu", i u kojoj se na nov način definira prisutnost i taktika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
 
Indikativne su ocjene i reakcije na deklaraciju i briselski sastanak, koje su po povratku iz Bruxellesa javnosti predočavali njegovi najvažniji akteri. Miroslav Lajčak zvučao je zadovoljno i čvrsto, jer mu je pozicija ojačana a mandat nije vremenski ograničen, nego je utvrđeno da visoki predstavnik i dalje raspolaže bonskim ovlastima, a OHR neće biti ukinut ni svoje ovlasti prenijeti na domaće političke snage sve dok se ne ostvare ciljevi i ne ispune uvjeti. To je značajna promjena: više se, dakle, ne govori o rokovima (što se u svim dosadašnjim međunarodnim planovima pokazalo kao promašaj), nego o ciljevima i uvjetima. Lajčak može biti zadovoljan i zbog toga što je PIC bio jedinstven – na deklaraciji je i ruski potpis.
 
Milorad Dodik i Haris Silajdžić su izražavali podjednako zadovoljstvo, iako iz različitih razloga. I jedan i drugi su, po već odavno uhodanom obrascu, naglašavali ono što im u deklaraciji PIC-a odgovara a izostavljali ono drugo. Dodik je imao mnogo razloga za zadovoljstvo već samim tim što PIC snažno afirmira Dejtonski sporazum i dejtonsko ustrojstvo Bosne i Hercegovine te kritizira sve one koji spominju ukidanje entiteta i dvoentitetskog uređenja države.
 
Silajdžić, pak, trijumfalistički proglašava "našom pobjedom" (pri tomu očevidno misleći na sebe i svoju stranku) činjenicu da PIC izrijekom negira bilo kakvu mogućnost otcjepljenja nekoga dijela teritorija Bosne i Hercegovine. Ova suglasnost u zadovoljstvu kao da potvrđuje pretpostavku, koja se sve češće čuje u medijskim i diplomatskim krugovima, da je i Silajdžić, a ne samo Dodik, zadovoljan dejtonskim statusom quo, između ostaloga i zato što mu najbolje osigurava vlastitu poziciju u strukturi vlasti, te da su njih dvojica, nakon mjeseci žestokoga suprotstavljanja, postigli i nekakav interni dogovor o nenapadanju i zajedničkim interesima.
 
Ojađeni Hrvati
 
Jedini koji su se iz Bruxellesa vratili otvoreno ojađeni, bili su hrvatski političari Dragan Čović i Božo Ljubić. Zaključci PIC-a prema kojima je dejtonska struktura Bosne i Hercegovine ponovo afirmirana kao praktično nepromjenljiva, te činjenica da se među ciljevima i uvjetima o kojima govori deklaracija PIC-a više uopće ne spominje imperativ ustavnih promjena niti preuređenja države, Hrvatima u Bosni i Hercegovini za sada zatvara svaku političku perspektivu. Na marginama postbriselskoga nezadovoljstva hrvatskih političara zanimljivo je zabilježiti, makar neočekivanu i zakašnjelu, mrvicu samokritičnosti.
 
Naime, Čović je, komentirajući zaključke PIC-a, dodao kako u svemu tomu ima krivice i u "našim pogreškama i zabludama". Nije, doduše, precizirao o kakvim se pogreškama i zabludama radi, ali hadezeovcima nikada nije bio svojstven ton raskajanosti. Što ovo sad može značiti? Znajući lisičju ćud, bojat se da se ne radi o prosvjetljenju, prije će biti da se traži neka druga adresa za "pogreške i zablude", makar i u vlastitim redovima.
 

ARMIRANI DAYTON
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.