VIZAMA NA VIZIJE
Igor LASIĆ
5. ožujka, 2008.

Prije nekoliko dana u Saboru je opet spomenuto "društvo znanja", ali ne i potreba za uvozom dvije tisuće stručnjaka te predavača kako bismo se iole snašli s Bolonjskom reformom sveučilišta. Umjesto toga spominje se neka sasvim proizvoljna godišnja kvota, tek da ne ispadnu znanost i obrazovanje, zdravstvo i kultura, sasvim zaboravljeni, kad su već gurnuti u drastičan vizni režim. I dok se državna administracija okrene oko jedne prijave za radnu vizu, 32 mlada znanstvenika napustit će zemlju jer ovdje nemaju s kim surađivati. Ono malo stranaca što bi došlo, poplašit ćemo birokratskom kontrolom radi nje same

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Jedan ugledni znanstvenik i sveučilišni nastavnik požalio se ovih dana Feralovom novinaru kako mu novi Zakon o strancima ometa dosad laganu suradnju s hrvatskim sveučilištima. Naš sugovornik, naime, strani je državljanin koji je do ove godine mogao predavati u Hrvatskoj bez radne dozvole, i za rad mu je bio dovoljan obnovljeni poziv dotičnog fakulteta. Zatim je na snagu stupio novi zakon, koji umnogome drugačije tretira rad inozemnih stručnjaka kod nas, pa tako i ovaj znanstvenik već neko vrijeme čeka svoju dozvolu za rad. Nažalost, pokazat će se kako izmijenjena regulativa ne samo da razvoj znanosti ometa već u servisno-administrativnoj praksi, nego se generalno javlja kao novi moment nelagode uslijed zatvaranja države prema svijetu, ma koliko da se ona trudila predstavljati fleksibilnijom no ikada.

Zakonske izmjene o kojima je ovdje riječ niti slučajno ne pogađaju samo znanstvenike i znanost, već su pažljivo zahvatile čitav niz raznih djelatnosti, točnije – gotovo sve. Revizija radnih prava stranaca provedena je po dvije razine, uspostavom i selektivnom primjenom godišnjih kvota za uvoz radne snage i znanja, te pregrupiranjem skupina u različitim područjima rada s olakšicama pri zapošljavanju u Hrvatskoj.
 
Smanjenje prava
 
Prethodni je Zakon o strancima u članku 95. navodio ukupno 23 skupine prema djelatnosti, za čije obavljanje u Hrvatskoj nije bila potrebna radna dozvola, u slučajevima s odobrenim privremenim boravkom, a što se rješavalo samim dolaskom na rad... Te 23 skupine ubrajale su znanstvenike, razne umjetnike i kulturnjake, novinare, svećenike, sportaše, tehničare, privrednike itd. Do 1. siječnja ove godine, velikom broju svakojakih profila bilo je omogućeno da radi u Hrvatskoj bez radne vize, ako ovdje imaju poslodavca.
 
Nova, pak, imigrantsko-radna politika za početak smanjuje prava svima, zatim izdvaja određene djelatnosti i rangira im prihvatljivost po tržišnom principu, te konačno nekolicinu skupina povlašćuje mimo sviju. Po tome nitko više ne može raditi bez dozvole, a iste će se dobivati prvenstveno slijedom godišnjih radnih kvota koje će određivati "ministarstvo nadležno za rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatske obrtničke komore i predstavnika socijalnih partnera" (Čl. 118.). Čudnim utoliko izgledaju povremena implicirana hvalisanja države o udvostručenom broju izdanih radnih viza; naravno da broj raste, ako sad viza treba gotovo svakome tko kani raditi duže od mjeseca.
 
Ipak, radne dozvole za određenih sedam skupina neće se ubrajati u godišnju kvotu, što znači da će njihovo izdavanje biti svedeno na puku formalnost, a mogli su i toliko izbjeći. Među njima su, pored djelatnosti čije je obavljanje već uređeno kroz eurointegracijski postupak ili obveze prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), još i rukovodeći kadrovi trgovačkih društava, dnevni migranti u radnom odnosu zasnovanom pod uvjetom uzajamnosti RH i njihove države, potom nastavnici za jezike nacionalnih manjina, te profesionalni sportaši i sportski djelatnici (Čl. 119.).
 
Bez dozvole
 
Ispravak: stanovite kategorije stranaca po djelatnostima ipak mogu raditi bez dozvole u Hrvatskoj, ali samo "ako u RH neće boraviti duže od 30 dana godišnje" (Čl. 139.). Pobrojano je 19 takvih skupina, gdje su od ranije povlaštenih završili i npr. strani znanstvenici, novinari, umjetnici itd. Zanimljivo je da se i ovdje spominju sportaši, pa tako radna viza ne treba onima "koji u RH dolaze radi sudjelovanja na športskim priredbama i natjecanjima"... Diferencijacija je pri izradi novog zakona očito provedena veoma pažljivo, stupnjevanjem i primjenom većeg broja kriterija negoli u starom zakonu, premda je teško govoriti o nekom izvjesnijem motivu prije uvida u godišnje kvote radnih dozvola.
 
Za ovu godinu propisano je ukupno 8397 radnih dozvola, od čega se 2500 odnosi na produžene dozvole iz prethodne godine. Novih 5897 radnih dozvola za strance podijelit će se u područjima graditeljstva (3630), brodogradnje (1700), turizma i ugostiteljstva (240), prometa (118), prerađivačke industrije (106), znanosti i obrazovanja (32), zdravstva (25), informatike (25) i kulture (21). Ugrubo, moglo bi se reći kako nova politika pogoduje razvoju poduzetništva, u prvom redu trgovačkog i graditeljskog, premda je teško prosuditi kako se došlo do broja 32 ili 25 u djelatnostima koje zapošljavaju desetke tisuća ljudi u Hrvatskoj, i još im nedostaje kvalificiranih radnika. Ako je procjenu tekućih potreba graditeljstva i vodio tržišni princip (zanemarimo sad masu radnika "na crno"), u slučaju prosvjete ili zdravstva gotovo je nemoguće prepoznati ikakvo čvrsto načelo.
 

VIZAMA NA VIZIJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.