MLADI, MRTVI I TIRAŽNI
Igor LASIĆ
5. ožujka, 2008.

Službena statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetničkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no činjenica je da posljednjih godina ne raste. S druge strane, svako toliko, prosvjetno ministarstvo odobri novi udžbenik povijesti koji u najmanju ruku pristaje na šutnju o najzvučnijim momentima nedavne i malo starije prošlosti, iz razloga selektivnoga nacionalističkog morala. Ponuđeni obrasci izvan toga, od obitelji do estrade, i na razne teme, u prosjeku su sve gori

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća nadigla se u SR Hrvatskoj, a i šire po zajedničkoj federaciji, opća histerija oko tzv. darkera i navodnog pokreta "Crna ruža" u Zagrebu. Omladina sklonija crnim odjevnim predmetima samo što nije po ulici farbana u vedro i šareno, jer je njezin muzički ukus i "gothic" pop-žanrovski interes prokazan kao svojevrsni kult suicida te ideologija - kontra života kao takvog. Socijalizam ipak nije mogao neokrznut otrpjeti realnu društvenu opasnost tih dosega, pa je uskoro sam propao. Nekim novim darkerima su, u međuvremenu, postali oni što crnoj boji dodaju slovo U, dok im pojam "Bauhaus", primjerice, znači tek robnu kuću. Ali, niti su darkeri bili prvi maloljetnici suspektni po svom stilu, niti je njima draga muzika posljednja na koju će pasti anatema namijenjena samom Zlu.

Eno, na tapeti je odnedavno i "emo". Posrijedi je ekspanzivni "pokret učenica koje veličaju samoubojstvo", to doznajemo iz dnevne štampe, proteklog tjedna usrdno angažirane oko raskrinkavanja "emomanije"... "Emosice" također vole crno, slušaju i Avril Lavigne i "Mozart Season" – opet je sve krenulo od izbora muzike - a baš rado same sebe sijeku žiletima. Čak nekoliko "emogrupa" djeluje u zadarskim školama! "Emo", inače, dolazi od engleske riječi "emotional", što će reći da je naglasak na osjećajnosti, očito pretjeranoj.
 
Nešto podrobnije razglabanje "emomanije" možete pročitati u izjavi Saše Antića iz splitske hip-hop grupe "The Beat Fleet", objavljenoj uz ovaj tekst. Ali, moramo se odmaknuti od pitanja muzike da bismo sagledali kontekst u kojem se autodestrukciji maloljetnika, i suicidu kao krajnjem njenom obliku, pretpostavljaju zavjerenički organizirani uzroci. "Emo" je ustvari tek završna forma pripisana toj pojavi, no hrvatski mediji uključeni u kampanju intenzivno se bave tinejdžerskim samoubojstvima još otprije, već par godina dižući tenziju na zadanu temu.
 
Medijski bombardman
 
Dobro, zacijelo nije riječ o planiranom pothvatu, no bit će da se medijima dopalo – ipak je publiku lako navući na izvještaj o curici koja se ubila (nitko ne zna zašto), a dotad je po iskazu prijatelja i susjeda bila najveselija u razredu i ulici... Službena, pak, statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetničkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no činjenica je da posljednjih godina ne raste.
 
Prošle godine tako smo svjedočili slučajevima poput onog na Rabu, kad se medijska nacija združila u višednevnom čuđenju nad dvjema osmoškolkama koje su zajedno skočile s crkvenog tornja. Prije toga javno se analiziralo ljubavno razočarenje maturantice što se bacila u Pazinsku jamu. Objesili su se dječaci iz Paga, Varaždina, Čačinaca itd. Najnovije vijesti tiču se četrnaestogodišnjaka iz Varaždina, koji se polio razređivačem i zapalio, te ga liječnici još nastoje spasiti. Zapravo, ima i novije: u Našicama se objesila djevojčica iste dobi, dan prije tiskanja ovog broja Ferala. Po novinama se nagađa kako je na samoubojstvo potaknuta (i) aktualnim samospaljivanjem vršnjaka, ali nitko ne primjećuje da je upravo medijski bombardman slikama i notama, ta opereta kroz kakvu društvo spektakla prelama jednu neizrecivu tragediju, ujedno isključivi izvor dojmova za moguću korelaciju.
 
Mediji brižno tretiraju malodobnike kao jednu od najznačajnijih potrošačkih grupa, pri čemu su razni talent-natječaji tek posrednik za oblikovanje uzornog omladinca s početka ovog milenija. Što se tiče kontrapunktiranja tamnom stranom populacije, u novinskim kuloarima poznat je lanjski primjer licitiranja mobitelskom video-snimkom tučnjave u izvjesnom školskom dvorištu, dakle, nadmetanja između redakcija komercijalno zainteresiranih oko "ekskluzive". Krug je time zatvoren, a mogućnosti što ih nudi poticanje na inn-destrukciju i autodestrukciju, više su nego široke i kreativno podatne, sve do dizanja sebe i razreda u zrak. Kad se nešto slično i dogodi, i ako jednom doista poskoči broj maloljetničkih (samo)ubojstava, opet će mediji za krivce proglašavati pop-muzičare, kao što su američki razapinjali Marylin Mansona nakon pokolja u srednjoj školi "Columbine"...
 

MLADI, MRTVI I TIRAŽNI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.