Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
6. ožujka, 2008.

viktor 80.jpg
Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
CIVILISTI POD ŠLJEMOM
5. ožujka, 2008.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ako je parola "Bolje rat nego pakt" na ovim prostorima ostala ubilježena u kolektivnom sjećanju kao simbol komunističkog antifašizma, nije li logično pomisliti da njezino izvrtanje služi propagiranju obratne ideološke matrice - antikomunističkog fašizma?

Tu bi nas mogli zaskočiti zbog upotrebe teških riječi, jer "antikomunistički fašizam" zvuči dosta besmisleno u okolnostima kada "komunizam" praktički i ne postoji kao realna globalna snaga, i bili bi valjda u pravu: potpuno je svejedno kako ćemo ideološki markirati moćnu ratobornu organizaciju, koja pod simbolom ukrštenih mačeva okuplja stotine tisuća izbrijanih i vojno obučenih muškaraca, s ciljem da oružanom silom nametne svoj vrijednosni sustav ostatku čovječanstva. Uzmemo li u obzir križarski duh i neskriveni militarni imperativ, te činjenicu da on potječe od tzv. najdemokratskijih zemalja svijeta, mogli bismo doći do nečeg kao što je "demokratski fašizam", a tu smo već na planu kovanica ozbiljno jebali ježa...

Pod nazivom "Bolje pakt nego rat", nedavno su dvije ovdašnje civilne udruge - Transparency International Hrvatska (TIH) i Institut za demokraciju (iDEMO) – javnost upoznale s projektom "kojim kroz različite oblike javnih rasprava žele predstaviti sve aspekte članstva u NATO-u i upoznati hrvatske građane s obavezama i pogodnostima koje članstvo donosi". Cilj je projekta, kako su ga pojasnili čelnici udruga Andrea Feldman (iDEMO) i Zorislav Antun Petrović (TIH), "postići bolju i kvalitetniju obaviještenost o NATO-u te poboljšati komunikaciju između političara i građana". Čitav pothvat financira američko veleposlanstvo u Hrvatskoj, s prvom tranšom od navodno dvjesto tisuća dolara.

Tako je hrvatski društveni apsurdorij dobio još jedan živopisni element: svugdje u svijetu običaj je da se organizacije s tzv. nevladine civilne scene zalažu za razoružanje i demilitarizaciju, a ovdje civilisti vode reklamnu kampanju za militarističku organizaciju. Zbog čega NATO, odnosno američka ambasada kao njegova ispostava, za svoju promidžbu nije angažirao klasičnu marketinšku agenciju, koja bi o kvalitetama Sjevernoatlantskoga saveza obmanjivala javnost na isti način kao što to čini kada zagovara određene higijenske uloške ili lakove za nokte, prilično je jasno: propaganda "neutralnih" doimlje se "objektivnijom", pritom se fingira i nekakav "demokratski dijalog", a sve skupa vjerojatno manje košta.

No, ta je udica bačena na bogatoj pošti, i malo toga novog govori o ambicijama globalnoga policajca, a mnogo više o prilikama u hrvatskom nevladinom sektoru, gdje se čini da, uz jasne izuzetke, jedna oveća armija defilira u paradne svrhe – s počasnim pozdravom prema političkoj bini – i gdje već duže vrijeme vlada zakon šutnje o problemu sumnjivoga legitimiteta. Do toga da više nikome nije naročito zazorno kada čelnik udruge za zaštitu ljudskih prava predvodi sudsku obranu optuženika za masovne ratne zločine.

Rašireni plaćenički mentalitet dovodi do blagotvornih pomutnji, a pomutnje proizvode lelujave i fleksibilne kriterije. Samo u Hrvatskoj nije bizarno da organizacije s civilne scene preuzimaju ulogu visoke politike: da se – pragmatično, oportunistično, "realpolitično" – angažiraju na priključenju zemlje NATO-u, a da se prethodno nisu založile za ukidanje NATO-a.

Sam naziv projekta, "Bolje pakt nego rat", predstavlja agresivno zastrašivanje javnosti, potiče širenje ideološko-sigurnosne panike, pa je nagovještaj autora kako će na njihovim tribinama biti zastupljen široki spektar društvenih stavova, kako će se "omogućiti nastup svim stranama", kako će se tu slobodno argumentirati mišljenja "za" i "protiv", zapravo krajnje ciničan. Zašto bi, naime, itko zagovarao apstinenciju od NATO-saveza u sklopu projekta koji se zove "Bolje pakt nego rat", te tako diskvalificirao samoga sebe kao ratnog huškača?

Jer poruka civilista pod šljemom više je nego egzaktna, servirana s onom vrstom isključivosti koja unaprijed dokida smisao bilo kakve "demokratske rasprave". Zato i zvuči tako somnambulno: Trebamo se priključiti vojnoj mašini da ne bismo ratovali! Trebamo se utrpati u uniforme da se ne bismo morali uniformirati! Trebamo "naše momke" slati s puškama u Irak da oni ne bi poginuli u nekom ratu!

NASLOVNICA