Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
LATINICA
5. ožujka, 2008.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mnogi su se spiskovi objavljivali u ovoj zemlji. I bili razorni, po život opasni. Današnji korifeji novinske scene ratnih su se, a bogami i poratnih, godina utrkivali tko će sastaviti dulje spiskove tobožnjih KOS-ovaca, snajperista koji vrebaju i pucaju po građanima Splita, Šibenika... Objavljivali su se tu spiskovi vojnih lica, pripadnika mrske JNA, ljudi nerijetko rođenih u Hrvatskoj, uz dakako njihove adrese, sve kako bi junaci mogli lakše i brže izbaciti iz stanova i kuća čitave porodice i sami zaposjesti te prostore.

Objavljivani su i spiskovi nepoćudnih novinara, a neke današnje vertikale novinarstva cipelarile su nekoliko hrvatskih novinarki toliko da su neke od njih napustile Hrvatsku, nezaboravan je i spisak tekstova o jednoj ženi, glumici kojoj je, kao posljedica toga užasa, oduzet stan koji ni do danas nije vraćen. Bilo je tu, kažem, mnogo, previše spiskova zbog kojih nitko nikada nije odgovarao, štoviše većina je njihovih sastavljača nagrađena brojnim državnim priznanjima, jer eto, zahvaljujući njihovoj predanosti u sastavljanju spiskova mogli smo pravodobno saznati tko su srbočetnički doušnici, tko unutrašnji neprijatelji, tko "lake" žene koje tamo nešto mute u Beogradu dok domovina pati. Ali nikada, baš nikada nismo saznali ime ni jednog istinskog heroja toga rata u kojemu je sudjelovalo čak pola milijuna ljudi.

Otkrivanjem njihovih imena moralo bi se, naime, otkriti i imena onih koje Sinjani duhovito nazivaju pripadnicima Minhenske bojne, zato jer su čitav rat proveli u inozemstvu, a potom se zakitili zaslugama, invaliditetima, novcem, dionicama...

Zbog takvih, a računa se da ih je skoro 150.000, čija imena od javne objave priječi tek na prvi pogled ministrica Kosor, a u stvari Sanaderova vlada, HDZ u cjelini, veterani 126. brigade odlučili su sami sastaviti i objaviti spisak svih stvarnih pripadnika te brigade, kako bi konačno i kukolj među njima dobio javno ime i prezime.

Ali to je tek sitni okrajak onoga beskonačnoga spiska kojega je ova vlada proglasila državnom tajnom, pa je upravo to razlog da se do danas nikada nije saznalo ime ni jednoga pravog heroja toga rata, a pogotovo ne nekoga srpske nacionalnosti. Teza o hrvatskim Srbima koji su svi s reda bili četnici i izdajnici postala je, naime, odrednicom novije hrvatske povijesti, pa su zbog toga tek rijetki čuli recimo za Aleksandra Jevtića, sve dok se nije pojavio u emisiji Latinica.

A gospodin Jevtić je Srbin iz Vukovara, 1991. bio je tek mladac i nije mu padalo na pamet otisnuti se na onu drugu, neprijateljsku stranu, nego je ostao sa svojima u gradu u kojemu je rođen, tu sačekao dolazak divljih hordi Veselina Šljivančanina, gledao kako njegove susjede i hrvatske vojnike odvode i razvrstavaju, pa iskoristio svoje srpsko prezime i započeo opasnu akciju spašavanja svojih sugrađana i prijatelja, izmišljajući za njih da su također Srbi, tako je jednog po jednog Aca Jevtić od smrti spasio na desetke Vukovaraca. Mnogi od njih i danas su mu bliski prijatelji, on i danas živi u Vukovaru, danas je već njegov sin skoro mladić, ali je on, što se službene politike tiče, i dan danas samo Srbin koji za svoj čin nikada neće dobiti nikakvo odlikovanje, ni njegov stari otac neće imati koristi od hrabrosti svoga sina, štoviše, vlast će ga istjerati na ulicu iz stana u kojemu je živio punih 46 godina i u kojemu se rodio njegov sin koji će 91. pokazati onu vrstu hrabrosti i ljudskosti koja u nekim boljim državama postaje predložak za film, za knjigu... Ali ne i ovdje gdje heroji nemaju imena i prezimena, jer ili nisu priznati, ili su skriveni na onom sumnjivom beskonačnom spisku što je proglašen državnom tajnom.

Baš kao što je strogo čuvanom tajnom svih ovih godina bio i spisak hrvatskih građana srpske ili neke druge nacionalnosti koji su sudjelovali u ratu zato jer bi otkrivanje "tajne" o gospodinu Jevtiću i njegovoj hrabrosti ili pak spominjanje imena onoga oficira JNA, rođenog Šibenčanina, a samo slučajno Srbina, koji je na otočiću Žirje topove okrenuo u pravcu suprotnom od Šibenika, suprotno dakle od zahtjeva njegovog tada nadređenog, Ratka Mladića, sve bi te priče o pravim herojima, s ove i one strane krvne slike, izravno razotkrile lažnu storiju o tome kako je čitav jedan narod podjednako sudjelovao u oslobađanju zemlje.

GLEDE & UNATOČ: LATINICA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.