HRVATSKI TESLAČKI SAVEZ
Igor LASIĆ / ILUSTRACIJA: Alem ĆURIN
26. ožujka, 2008.

I sami znanstvenici rijetko su spremni spustiti se iz svojih "kula bjelokosnih" da bi osobno doprinijeli prikladnijoj mjeri stvari, mišljenje je prof. dr. Saše Zelenike s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koji je podjednako svjestan nevoljkosti s jedne i neznanju te ignoranciji s druge strane. "Živimo u vremenu u kojem sve, pa i vijesti", kaže Zelenika, "nisu drugo nego roba. Dok sve veći broj ljudi žudi za Warholovih 15 minuta slave, pa makar na farmi, čini se da svi mi često zaboravljamo da će današnje novine biti sutrašnje smeće"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ponekad se nameće neugodan dojam da Hrvatska nije vodeća svjetska znanstvena sila. No, to samo ponekad, kad izgubimo koncentraciju, a inače nam se javna prezentacija i jednako percepcija dostignuća u znanosti stabilno drži uvjerenja da smo najdarovitiji, najinovativniji i najuspješniji, osim što nas eventualno ometa trivijalni manjak novca za kredu i tintu, kao jedina kronična stavka koja bogatom svijetu podgrijava iluziju da je bolji. Hrvatska, recimo, ne samo da je ljudskoj vrsti podarila velikog Nikolu Teslu, nego ih je iznjedrila nekoliko takvih, navlas istih te isto genijalnih, pa i ako su Hrvati. Posljednji je naš Tesla viđen lani, a njegov prethodnik prije tri godine. Idući samo što nije.

Onaj pretprošli, možda ga neki i pamte, zove se inače Danijel Đurek. Njegovo otkriće izvjesne tvari-supravodiča bilo je oglašeno kao revolucionarno, a redakcije su se ekskluzivistički natjecale u predočavanju divota koje će uslijediti nakon serijske primjene izuma što provodi struju gotovo bez otpora, i davni je san fizičara, barem od Tesle naovamo: pobjednik je bio automobil na struju, kojeg jedva da treba puniti. Danijelu Đureku prorekli su odmah i Nobelovu nagradu. Ali, kratko potom začuo se glas nekolicine znanstveničkih autoriteta koji su spomenuli izostanak tzv. Meissnerovog efekta kod ovog supravodiča, točnije obaveznog magnetskog polja, pa je Đurekov patent oprezno svrstan među hipervodiče. To već nije bilo naročito čudo.
 
Sjetite se Soljačića
 
Prošlogodišnji nositelj titule novog Tesle bio je prof. dr. Marin Soljačić. Već njegove reference odjeknule su kudikamo jače, dok se s materijalima koji provode struju nije ni htio gnjaviti. Mladi profesor fizike s Massachusetts Institute of Tecnology, strukovno možda i najprestižnije adrese, naime, izveo je bežični nezračeći prenos energije. Spomen na Nikolu Teslu, zbog prirode samog pokusa, bio je neminovan; hrvatske novine, kao i elektronski mediji, tih su dana spominjali dvojicu znanstvenika, Soljačića i Teslu, otprilike u omjeru jedan naprema jedan. A budući da masovna primjena ovog dostignuća zahtijeva više strpljenja negoli to hrvatski žurnalizam sebi izvoljeva dopustiti, najnoviji naš Tesla u međuvremenu je uglavnom zaboravljen.
 
Budući da nije išlo glatko s domaćim uzorima, upomoć je nedavno, koncem prošlog mjeseca, prizvana ženska znanstvenička ikona "svih vremena", Marie Curie. Slučilo se to povodom vijesti o otkriću Marijane Hranjec, znanstvene novakinje s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, a koja je sintetizirala jedan novi spoj s jakim antitumorskim djelovanjem in vitro. Jasno, domaći mediji su promptno pustili glas da je naša biokemijska uzdanica na tragu lijeku protiv raka, dotle da su se po internetskim forumima počeli s oduševljenjem javljati oboljeli, pitajući zna li tko kad će taj lijek na liste HZZO-a, jer im je hitno.
 
Sličnih je primjera senzacionaliziranja znanosti u Hrvatskoj mnogo, čak u razmjerima epidemijskim. Svako malo, uostalom, čitamo o novom i većem uspjehu nekih naših školaraca koji su pomeli svoje strane vršnjake na ovom ili onom natjecanju iz npr. matematike ili geografije, i kako nam se čude svi na svijetu, tako superiornima. Nije nikakva posebna mudrost pretpostavka da medije prvenstveno zanima ono što ih bolje prodaje, no činjenica je da se ista praksa uspješno nameće i znanosti. Od nje se također očekuje konkurentan "izvozni proizvod", u punom značenju te sintagme, kao roba za globalno tržište koja ima sudjelovati u svim fazama reprodukcije kapitala. A znanstveni sustav bez puno otpora izlazi tim zahtjevima ususret, što je činjenica koja se nerijetko zanemaruje pri lamentu insajdera oko medijskog pritiska, iskrivljavanja, manipulacije.
 
I sami znanstvenici rijetko su spremni spustiti se iz svojih "kula bjelokosnih" da bi osobno doprinijeli prikladnijoj mjeri stvari, mišljenje je prof. dr. Saše Zelenike s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, suosnivača Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, koji je podjednako svjestan nevoljkosti s jedne i neznanju te ignoranciji s druge strane. "Živimo u vremenu u kojem sve, pa i vijesti", kaže Zelenika, "nisu drugo nego roba. Dok sve veći broj ljudi žudi za Warholovih 15 minuta slave, pa makar na farmi, čini se da svi mi često zaboravljamo da će današnje novine biti sutrašnje smeće".
 

HRVATSKI TESLAČKI SAVEZ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.