BUĐENJE VULGARNOG RASIZMA
Anna Maria GRÜNFELDER
26. ožujka, 2008.

Molitve na Veliki petak imaju duboku simboliku: moleći za Židove da ih Bog prosvijetli poručuje se svoj kršćanskoj zajednici da Židovi žive u tmini duha i u samoizabranoj okorjelosti. Težinu tih poruka ne smije se podcjenjivati, jer su liturgijski izraz i sažetak antijudaističke teološke matice: kršćanstvo se, naime, razvijalo i iz razilaženja sa Sinagogom. Antagonizam Sinagoge i Crkve prerastao je u tragični kršćansko-židovski antagonizam, iz kojeg su se pothranjivali kršćanski antijudaizam, kao i popularno-vulgarni i (pseudo)znanstveni antisemitizam i rasizam

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Na početku korizmenog doba papa Benedikt XVI. je posebnom pobudnicom ("Motu propro") propisao "novu" formulu za Molitvu crkve na Veliki petak. Formula je, ustvari, stara i nalazi se u predkoncilijarnom misalu iz 1962. godine. U njemu je riječ o "zaslijepljenosti Židova" i o "tmini koje neka im Bog prosvijetli da spoznaju i prihvate Isusa Krista". Ta je novost bila najavljena kad je dana 7. srpnja 2007. stupio na snagu "Motu proprio", kojim je papa dopuštao uporabu liturgijskog obreda za mise po Tridentskome saboru i na latinskome jeziku.

Molitva crkve na Veliki petak sadrži, prema Rimskome misalu iz 1962. godine, molbu za Židove: "Neka Bog im prosvijetli srdaca, ne bi li spoznali i prihvatili da je Krist spasitelj sviju." To je već ublažena formulacija u odnosu na Tridentski obred, po kojem je svećenik svečano spjevao devet molbi, među njima jednu "pro perfidis Judaeis" ("za nevjerne Židove"): "Neka Bog skine veo sa njihovih srdaca, ne bi li oni spoznali Isusa Krista." Molitve za pojedine staleže bile su hijerarhijski raspoređene: Židovi su se spominjali poslije heretika i šizmatičara, a prije pogana. Prije svake od osam molitvi đakon bi pozivao zajednicu da savine koljena ("flectamus genua" – "levate"), jedino ne prije molitve za Židove; tada je taj poziv izostao. Obrazloženje za to svećenstvo je nalazilo u Novom zavjetu, u odlomcima o muci i smrti Isusa Krista: ta, nevjerni su Židovi savijali koljena i klecali pred Isusom da bi mu se u njegovim mukama i patnjama još i rugali.
 
Želja za pomirbom
 
Već godine 1959. uvrjedljiv tekst molitve ublažen je time što je izostavljen pasus "pro perfidis Judaeis", ali ne i spomen o tmini i o velu preko očiju Židova, zbog kojeg ne spoznaju i ne prihvaćaju Isusa Krista. Koncilska deklaracija Nostra aetate (1965. g.) predstavlja pravu prekretnicu u odnosu Katoličke crkve prema Židovima: Deklaracija, prvi dokument Katoličke crkve o Židovima, svečana je deklaracija da Katolička crkva Židove neće misionizirati. U njoj se ističe osebujna vrijednost Staroga zavjeta kao Prvog zavjeta i podsjeća na to da je on matica na kojoj se kršćanstvo razvijalo. Katolička je crkva bila spremna odreći se pretenzije da Židove treba preobratiti: priznavajući Židovima status "starijega brata kršćanima", misioniranje među njima Katolička je crkva smatrala neteološkim. Dosadašnja molitva, formulirana pod papom Pavom VI., odisala je iskrenom željom za pomirbom i dijalogom unatoč katastrofi Shoe.
 
Po novoj probudnici ("Motu proprio"), donesenoj u veljači 2008., na ovogodišnji Veliki petak svećenici su molili i za Židove – "neka im Bog prosvijetli srca", kako bi spoznali Isusa Krista, spasitelja, i neka ih on uključi u svoje univerzalno spasiteljsko djelo, jer tek kad narod izraelski bude uključen u tu Crkvu, spasiteljsko će djelo biti potpuno.
 
Molitve na Veliki petak imaju duboku simboliku: moleći za Židove da ih Bog prosvijetli poručuje se svoj kršćanskoj zajednici da Židovi žive u tmini duha i u samoizabranoj okorjelosti. Težinu tih poruka ne smije se podcjenjivati, jer su liturgijski izraz i sažetak antijudaističke teološke matice: kršćanstvo se, naime, razvijalo (također i) iz razilaženja sa Sinagogom. Antagonizam Sinagoge i Crkve prerastao je u tragični kršćansko-židovski antagonizam, iz kojeg su se pothranjivali kršćanski antijudaizam, kao i popularno-vulgarni i (pseudo)znanstveni antisemitizam i rasizam.
 
Kao što je bilo za očekivati, reakcije židovskih zajednica bile su promptne i negativne: zaprepaštene su zbog tog pokušaja, zbog podizanja ponovno protužidovskih bedema, i kršenja obećanja da se neće misionirati. Papin čin je kao sipanje soli u otvorene rane: židovske zajednice pitaju kakva li je razlika između "preobraćenja" i "prosvjetljenja". U krajnjoj konzekvenci, formulacija po židovskom čitanju jasno pokazuje da Židovi tek trebaju progledati, dočim su sada zaslijepljeni, te da trebaju spoznati i prihvaćati ono isto što vjeruju i ispovijedaju kršćani: da je Isus savršenstvo Objave, a Novi Zavjet zaokruženje onoga što Stari zavjet nesavršeno tek najavljuje. Židovi, dakle, iščitavaju iz novo-stare formulacije omalovažavanje osebujnih vrijednosti Staroga zavjeta i odricaja od bratskoga odnosa s kršćanima.
 

BUĐENJE VULGARNOG RASIZMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.