IGRA TRULE KOBILICE
Vedran MARJANOVIĆ
26. ožujka, 2008.

Osim sistema subvencija, drugi ključ opstanka brodogradilišta su notorni planovi njihova restrukturiranja koji će se, kako je zaključeno na sastanku potpredsjednika Vlade Damira Polančeca sa poslovodstvima i sindikatima brodogradilišta, praviti po tko zna koji put. Dio sudionika mitinga koji je sazvao Polančec prenijelo je Feralovu novinaru dojam kako je potpredsjednik Vlade prisutnima cijelo vrijeme davao do znanja kako se Vlada neće moći suprotstaviti Europskoj komisiji ukoliko ona odbaci nove planove preustroja brodogradilišta. To znači da će sugestije iz Bruxellesa ovdašnja brodogradnja morati prihvatiti ili je jednostavno neće biti

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dugogodišnja politička manipulacija problemima hrvatske brodogradnje ovih je dana zaodjenuta u novo, europsko ruho. Umetnuta u pretpristupne pregovore sa Europskom Unijom, agonija većine ovdašnjih brodogradilišta, čije je dokidanje navodno jedna od posljednjih prepreka za uspješan završetak pregovora, tako nije više samo unutarnje pitanje čije se rješenje traži negdje na relaciji Banski dvori-Ministarstvo gospodarstva-zainteresirani lobiji. Tu je sada i Bruxelles, čijim se parametrima za poslovanje brodogradilišta, odnosno iskrivljavanjem istih od strane izabranih pripadnika aktualne Vlade, potpaljuje ionako vrela atmosfera oko sudbine škverova sa ove strane Jadrana i zamagljuju činjenice. Za potonje nema boljeg primjera od proglašenog imperativa ukidanja državnih subvencija brodogradnji, jer tako, tobože, od Sanaderove Vlade traži Europska komisija, što bi moglo dovesti do financijskog kolapsa i likvidacija dijela brodogradilišta.

Zaludu je, sudeći prema galami koja se u javnosti nadigla oko subvencija brodogradnji, Institut za javne financije nedavno objavio kraću studiju o državnim potporama i u njoj podatak da i Europska Unija podupire brodogradilišta u njezinim zemljama članicama sa oko dva posto budžeta namijenjenog subvencijama gospodarstvu. Razlika u subvencijama koje se daju brodogradilištima u Hrvatskoj u odnosu na istu praksu u Uniji je, prema analitičarkama IJF-a Marini Kesner-Škreb i Ivani Jović, u sljedećem:

"Pravila o potporama za sanaciju i restrukturiranje u Uniji dopuštaju takvu vrstu pomoći samo jednom u deset godina. S time će Hrvatska morati uskladiti svoja pravila, ali i smanjiti same iznose potpora. Dok su u Hrvatskoj potpore za sanaciju i restrukturiranje između 2001. i 2004. iznosile nešto više od 750 milijuna kuna, odnosno 2,3 posto svih izdanih potpora, u EU je taj udio bio jedan posto, na što će se morati svesti i Hrvatska."

Nema pogađanja

U Italiji se, kako kaže bivši saborski zastupnik i predsjednik Primorsko goranskog saveza Nikola Ivaniš, subvencije Unije brodogradilištima u Livornu, Montefalconeu i Genovi zovu ulaganja u razvoj. Ivaniš preko Ferala poziva hrvatsku Vladu da idućih deset godina, po uzoru na Talijane, nastavi ulaganja u razvoj svojih brodogradilišta.

"Ako netko u središtu političke moći u državi misli da će ovaj narod nakon ZERP-a lako progutati i ukidanje dijela brodogradilišta, onda mu iz riječke regije treba jasno poručiti da to neće proći. Brod je jedini hrvatski izvozni proizvod i oko toga ne smije biti pogađanja sa Europskom komisijom, koja je sigurno pod utjecajem i onih koji ne žele da hrvatska brodogradnja preživi", odriješit je predsjednik PGS-a.

U riječkoj regiji stacionirana su dva (riječki "3. maj" i "Kraljevica") od četiri brodogradilišta koja rade velike gubitke i veći su kandidati za likvidaciju, nego za privatizaciju. "3. maj" je u 2006. poslovao sa minusom od oko 200 milijuna kuna, a "Kraljevica" je u nekoliko posljednjih godina akumulirala pobačaj od 500 milijuna kuna. Što bi se tek dogodilo da nije bilo subvencija i jamstava za kredite, koje su, recimo, u slučaju pulskog brodogradilišta "Uljanik" pogodile svrhe, dočim je "Uljanik" pretprošlu godinu završio sa blizu deset milijuna kuna dobiti.

"Osnovna razlika između 'Uljanika' i '3. maja' sastoji se u tome što je Karlo Radolović i njegov tim ljudi na čelu 'Uljanika' već sedamnaest godina, a u riječkom brodogradilištu politika je direktore mijenjala kao na tekućoj traci", kaže Nikola Ivaniš, žaleći za smjenama, kako kaže, uspješnih menadžera "3. maja" poput Alcea Franka i Sanjina Kajbe.

Karla Radolovića štitio je na čelu "Uljanika" IDS, dok je SDP u Rijeci promovirao Damira Vrhovnika na čelu "Viktora Lenca", a kadrovima koje je "Zagreb" postavljao u "3. maju" i "Kraljevici" nije vodio preveliku brigu. Kataklizma "Viktora Lenca", paradoksalno, dovela je do političkog uskrsnuća HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji, budući Sanaderova Vlada nije žalila truda ni novca da se "Lenac" spasi od propasti i tako se prikaže boljim zaštitnikom lokalnih interesa od SDP-a.

IGRA TRULE KOBILICE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.