TEATAR NA SNAZI LJUBAVI
Igor LASIĆ
26. ožujka, 2008.

Sve proizlazi iz početne pozicije suradnje s glumcima. Oni nisu samo likovi koje igraju, oni su živi ljudi s osobnim iskustvom, ja s njima crpim iz toga. Redatelj to ne smije zapostaviti, jer naša iznijansirana interakcija nosi sve što je važno u predstavi. Jednom se Rakan Rushaidat na probi za "Kauboje" sam zaigrao, dok nisam u njemu prepoznao zmiju. Da nismo u odnosu u kojem jesmo, teško da bi se iz čista mira u mom prisustvu bacio na tlo i počeo siktati. A moguće je da nekome smeta naše relativiziranje određenih pozicija u teatru i društvu, no to je pristup poslu na koji sam se odlučio skupa s malom glumačkom trupom kojoj pripadam

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Nismo znali da ćemo vam uzurpirati pauzu za vrijeme probe u Trešnji. Na čemu radite?

- Obnavljamo "Alisu". Prije tri godine smo izašli s njom, no imali smo svega možda petnaestak izvedbi, kad nam je glavna glumica zatrudnjela. Konačno smo uspjeli poraditi na obnovi predstave, nova premijera bit će 2. travnja. To mi je posebno drago, da više ne moramo odgađati "Alisin" povratak.
 
- Dosta ste angažirani u dječjem kazalištu.
 
- Pa, jesam, tri predstave sam napravio. I stvarno je dosta. Dogovor u Trešnji bio je da ću jednu predstavu po sezoni igrati, a jednu režirati. Sad smo na tome da više neću režirati u vlastitoj glumačkoj kući, ipak je to malo nezgodno... Malo smo se valjda zaletjeli, bilo mi je lijepo tu režirati.
 
Smrt redatelja
 
- Niste prikratili ni odrasle: nedavno je odigrana premijera vaših "Kauboja" u Teatru Exit, u kojoj i glumite. "Kauboji" se iz uvodne, predsindikalno mucave realnosti jedne audicije transformiraju u mjuzikl, komercijalno prijemčiv žanr...
 
- Situacija iz koje je nastala predstava dogodila se mojim dolaskom u Trešnju, budući da sam ja temeljno glumac, po vokaciji. Ovdje se okupila ekipa glumaca koje nismo imali priliku vidjeti po sapunicama. Pokušavamo nekako preživljavati, a da se ipak bavimo umjetnošću, ukoliko vjerujemo da ona postoji. Da budemo zadovoljni svojim radom, i da uspijevamo egzistirati, da ženi mogu donijeti pet tisuća kuna mjesečno za domaćinstvo. A čitavo vrijeme imam osjećaj da kolegama u mojim predstavama onemogućavam da drugdje zarade više, jer sa mnom zarađuju malo. Tako da sam zaista svjestan komercijalne potrebe našeg rada, pokušavam spojiti ugodno s korisnim. Uostalom, možda je to i vrhunac onoga što uopće možemo.
 
- Polemizirate i s vlastitom pozicijom? Vaš lik, naime, redatelj je koji na više načina posreduje u komadu.
 
- To je svakako polemičan odnos. Redatelj pritom ne umire tek tako. Zbog toga mi je Rene Medvešek nakon predstave rekao da sam lud... Ali, to je neki simbolizam te pozicije. S pitanjima o kraju koji nastupa ili ne nastupa činom režiranja. Doduše, nitko me još nije ovako izravno pitao o koncepciji predstave, dok često slušam o ljudima koji me zbog takvih koncepata doživljavaju neprijateljski, premda se ne poznamo.
 
- Zašto neprijateljski, i kako?
 
- Bilo bi neskromno reći da radim dobre predstave. Ali, radim iskrene predstave, a druga je stvar kome su one dobre, i kome nisu. Moguće je da nekome smeta upravo to relativiziranje određenih pozicija u teatru i društvu, no to je pristup poslu na koji sam se odlučio skupa s malom glumačkom trupom kojoj pripadam. Rakan Rushaidat i ja smo na početku suradnje zajedno donijeli odluku što želimo i na koji rok. Zasad nam u teatru ide sve bolje i bolje, ali pušimo u privatnom životu, oba plaćamo neki ceh. Nije bilo lako šest mjeseci intenzivno pripremati "Kauboje", svaki dan po pet, šest, osam, devet sati. Ne znam kad je netko u Hrvatskoj posljednji put tako radio probe.
 
- Spomenuli ste nam i neki novi projekt koji pripremate?
 
- Da, pokušat ćemo si malo osigurati egzistenciju, ono što sam također već spomenuo... Nakon što dovršimo drugi dio "gubitničke trilogije" u KNAP-u, poslije "Smisla života gospodina Lojtrice", na jesen bismo počeli s radom na TV-seriji u koju ćemo svi mi uložiti novce. Za tu seriju još uvijek pišem scenarij, radi se o tzv. malim ljudima u zatvoru, pripadnicima moje i vaše "izgubljene generacije". Ugrubo kazano, likovi su to koji su pokušali nešto učiniti sa svojim životom, ali nisu u tome uspjeli, pa im je zatvor novi početak.
 

TEATAR NA SNAZI LJUBAVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.