Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Film

Virtual Tribune

Stranica obnovljena:
27. ožujka, 2008.

heni 80.jpg
Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
PROTESTI
26. ožujka, 2008.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Možeš ovdje nekažnjeno, samo ako si divljak, pripadnik neke navijačke skupine, izaći na ulicu, sve s demokratskom najavom o čišćenju Zagreba od svih subkulturnih skupina, još se za to dobiva pratnja i pažnja policije, zgromljene strahom da bi još mogla i izvući deblji kraj u sukobu s tim tetošenim grupacijama, korištenima kad god je to trebalo u neke političke svrhe, a koje su postale skoro pa ikone ovoga društva. Još kada se pojave na mimohodu u Vukovaru, e tu nacija ostaje bez daha. Njih se u pravilu tolerira, od njih se strepi, tu su stalno neki pregovori s odgovornim facama u Dinamu ili Hajduku, klubovima inače koji su odavno trebali otići u stečaj, ali nisu, nego štoviše sišu grdan novac iz proračuna, tolerancija društva na ponašanje tih skupina koje teroriziraju koga požele opasno je visoka, o njima sociolozi ispisuju analize, pače, knjige, oni su neprikosnoveni vlasnici ulice, za njih nikakve zabrane naprosto ne postoje.

Za razliku od nekog običnog svijeta koji ima dobro razmisliti ukoliko se odluči za neki oblik protesta u Hrvatskoj, pa još ako bi im na pamet palo to svoje nezadovoljstvo iskazivati negdje pred nosom premijera i Vladinih činovnika, tamo na Gornjem gradu, pod prozorima političke elite... Uh, o tome bi imali što reći aktivisti udruga Kontra i Iskorak koji su, u danima dok je grupa tih nogometnih navijača najavljivala prebijanje alternativaca, mirovnjaka, eto tako, zbog drukčijeg gledanja na život, na svoje kućne adrese dobili presude Prekršajnoga suda u Zagrebu. Kojima ih se oštro kažnjava jer su prije 11 mjeseci, tamo na Gornjem gradu, osmislili gadni teroristički čin, dijelili su, naime, letke, protiv homofobije.

Budući da se Prekršajni sud drži slova zakona, to je sudac uredno kaznio mlađahne teroriste Sanju Juras i Kristijana Grđana zato jer su se protudržavno okupljali i protestirali na mjestu na kojemu je to strogo zabranjeno, a to znači manje od sto metara od zgrade Ustavnog suda, Vlade i Sabora.

I dobili što su zaslužili, pa sad neka se žale Evropskom sudu pravde u Strasbourgu, a oni će tamo, u Evropi, sigurno razumjeti da ta zabrana, donesena kako se ničim ne bi kvario komoditet ove virtualne vlasti, u svojoj suštini znači da država Hrvatska gazi slobodu mišljenja. Kada je, međutim, u vrijeme vlade pokojnog Ivice Račana baš na Markovom trgu održan veliki skup podrške osuđeniku za ratni zločin, Mirku Norcu, nešto se ne sjećamo da je tadašnja opozicija rogoborila ili pak predložila donošenje zakona o zabrani okupljanja što ga je, međutim, donijela netom je došla na vlast. Pa sada Sanader i ekipa mogu sa svojih prozora promatrati tek dopuštena "okupljanja" na vjenčanjima u crkvi svetoga Marka, i puk doduše smije kreštati, ako baš hoće, ali samo dole, na Dolcu, na Trgu, svakako u podnožju Gornjega grada, daleko od očiju i ušiju onih kojima su poruke jedino i upućene.

No za razliku od tihe, učmale Hrvatske, u svijetu se, zabranama unatoč, ipak riskira i protestira, pa su tako aktivisti ugledne organizacije Reporteri bez granica prije koji dan, na svečanosti paljenja olimpijske baklje u Grčkoj, lijepo razvili svoju zastavu s iscrtanim policijskim lisicama, umjesto olimpijskih krugova, a sve u znak protesta protiv kineskog nasilja u Tibetu. Grčka ih je policija dakako najprije malo vukla po podu, a potom svu trojicu strpala u pritvor. Možemo li nešto slično zamisliti u Hrvatskoj u dane posjeta stanovitoga Georgea Busha, inače američkog predsjednika odgovornoga za neke od najgorih ratnih svinjarija, za pet godina ratovanja u Iraku, za brojne mrtve s obje strane, za mučenje zatvorenika u svojem logoru, u Abu Ghraibu...?

Možemo li dakle zamisliti ovdašnje građane kako mirno ili nemirno, svejedno, protestiraju protiv posjete Busha Hrvatskoj?

Ne, naravno da ne, Hrvatska je, naime, što se društvene svijesti tiče, one koja seže malo dalje od vlastita nosa, pod snažnom anestezijom, svikla tek na zabrane, inducirana krivim porukama svoje vlasti kako je eto baš ogromna čast ugostiti čovjeka kojega će povijest pamtiti kao onoga koji je unazadio Ameriku, započeo jedan suvišni, krvavi rat, bez povoda, štoviše s lažnim optužbama čitavih muslimanskih nacija za terorizam. Krotak je to narod, ti Hrvati, i gostoljubiv, i nezainteresiran za stanje ljudskih prava u nekom Iraku, Tibetu. Ili Kini gdje je, dok su domaći aktivisti dobivali sudske presude zbog nevinoga dijeljenja letaka, jedan njihov kolega zbog poruke "Želimo ljudska prava, a ne olimpijadu", fasovao pet godina zatvora s obrazloženjem kineskog suca kako je Yang Chunlin zapravo "podrivao pravni poredak Kine".

NASLOVNICA