KVADRATURA GLAVUNA
HAJDUK I DINAMO U NASTAVCIMA POKUŠAVAJU ODIGRAT
JEDNU AKCIJU DO KRAJA I ZABIT GOL
DERBI ZA PRIMORAC
Mario GARBER
7. svibnja, 2008.
Gledajuć Hajduka i
Dinama u derbiju hrvatskog nogometnog prvenstva, samokritični bijednik poput
mene mora postaviti pitanje odakle mi pravo osiguravat egzistenciju preko leđa
tih nesretnika prolaznih imena. Ali, ja jednostavno nemam drugog izlaza nego da
preživim radeći ono jedino šta mi se čini da znam jer sve drugo bila bi prevara
i zato bi bilo najbolje kad bismo kao društvo uveli tržnu inspekciju medija pa
da inspektor ima pravo naplatit mi globu za svaki falsificirani redak, za svaki
odlomak s kravljim ludilom, ptičjom gripom i novinarskom patkom z mlinciman, za
svaku moju misao bez pečata sanitarne inspekcije
< >
| cijeli članak | verzija za tisak

Pitaju me da zašto sam kao novinar bez stalnog zaposlenja
otišao u Feral, i to sad kad svi iz
njega odlaze. Napuštaju ga da bi preživjeli. Evo, ovo mi je već 31. kvadratura
glavuna u Feralu, a još mi to nije
palo na pamet da se za preživit u Feralu
ne piše, nego se za preživit iz Ferala
briše. Pa ima dosta prijatelja koji bi mogli potvrdit da sam oduvijek predlagao
kolumnu "više brišem nego pišem".
Uglavnom, ako pored Ferala
preostali medijski prostor služi za preživljavanje kao "smrt na brisanom
prostoru", onda neka Feral bude posljednjom
oazom smrti hrvatskih medija kao "život na pisanom prostoru". Ta
anomalija već predugo traje. Godinama na pitanje "kako si" odgovaram
nepristojno da nije pristojno reći "dobro" jer u ovim uvjetima, ako
ti je dobro, to je apriori nešto sumnjivo.
Kravlji mozgocid
Ne bi imalo smisla potezati takve teme nego gledajuć Hajduka
i Dinama u derbiju hrvatskog nogometnog prvenstva, samokritični bijednik poput
mene mora postaviti pitanje odakle mi pravo osiguravat egzistenciju preko leđa
tih nesretnika u kopačkama prolaznih imena, koje zato (u ovom odlomku) neću ni
navesti, jer ne želim bit bijednik niti kao samokritični bijednik, a kamoli kao
bijednik obični.
Ali, ja jednostavno nemam drugog izlaza nego da preživim radeći
ono jedino šta mi se čini da znam, jer sve drugo bila bi prevara mojih kupaca
od kojih živim i - kad bismo kao društvo uveli tržnu inspekciju medija – onda
bi inspektor imao pravo naplatit mi globu za svaki falsificirani i prenemažući redak,
za svaki odlomak s kravljim ludilom, ptičjom gripom i novinarskom "patkom
z mlinciman", za svaku moju misao bez pečata sanitarne inspekcije, za
svako moje navođenje ljudi u napast, ne navedi me, inspektore, za svaki
mozgocid nad Primorčevim hrvatskim
naraštajima izloženim naslovnicama s himenom ili bez njega, za svaki "puuoogled"
tvoj kako posvuda na televiziji i radiju zavijaju jeftine mlade kojotice iz
Zagorja tako da su i dalmatinske kojotice na domaćim radio-postajicama preuzele
taj guuoovuuoor misleći da je to fino i ouotmjenuou metruuoopuuoolski jer
nemaju puojma da tako izvitopereno govore njihovi zagorski pokondireni vlaji i
boduli (o čemu je davno pisao ne Bušić
nego Nušić) te se kraj ove jezične
ali metaforične blamaže i nepravde tragično ogleda ne u tome da smo ostali bez hrvatskog
jezika, nego smo ostali bez hrvatskih dijalekata koji su – a da nitko nije ni trepnuo
– istisnuli jezik. I sve drugo! Osim baluna.
Igrač od maločas
I zato pišem! Pišem!!! Osta jedino balun! Ali samo kao nada.
Ko bi se moga nadat Saboru? Ili premijeru? Zakonu o športu, maturi, kuni,
Europi, NATO-u, cedeviti, kravati, falkuši, ZERP-u, PTSP-u? Nije sve to radi
nade ni izmišljeno. Nego? E sad smo došli do zaključka: nego jest izmišljen Balun!
Ja san cilo vrime dribla, dodava, felšava, centrira, pa san
proša, puca, da san gol, štangu, "taja" san balun, sve san učinija, i
suvi list, srušija stol, prolija pivo, još jedino šta nisan prova bacit ženu
kroz ponistru. Možda bi to pomoglo, nikad ne znaš. Ali nisan moga virovat da
igran toliko bolje od Hajduka. Pa koji primorac pišen sve te puste godine. Oni
igraju neriješeno s Dinamom barem za iljadu kuna jer nema šanse da bilo koji
igrač od Maločas radi u Hajduka za manje od iljadu eura. Znači, šest-sedam
utakmica i – "eeeto-ga". A ja, da bi uspija od toga njihovoga
udarničkoga šetanja kožice baluna gori-doli (koji se više ne mre dignut) - učinit
tekst, e ja ne mogu uvatit ni za pivo i još me potiraju da ne znan napisat "tri
na nogu". Sva srića da postoji Strasbourg (zabit će mu Željo, ka i Eltonu Johnu, šes' komada).
Ma da me ne shvatite krivo, sve je ovo figurativno i slikovito
radi uspostave kriterija na osnovu kojih bi se mogli bolje razumit. Dakle, ja
sam jedva dočekao da me potjeraju jer sam mazohistički i patriotski očajan uz
golemu odštetu prešao u Tottenham. Nije više bitna niti ta priča s porezom.
Nego zbilja želim progovorit, nogometno govoreći otvoreno, e bogati, a šta
misliš. Modrić je jedino pošteno šta
postoji u svemu tome. Ali ne govorimo o Modriću.
Nego o meni. Da bismo mogli govorit o Modriću.
Jer Modrić je jedan. A nas "mene"
imaš za izvoz. I sve je to za goli primorac.
DERBI ZA PRIMORAC
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2023 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|