Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
8. svibnja, 2008.

KAKO PROLAZE NAPUŠTENA DJECA STRANCI U HRVATSKOJ?

NEVINOST BEZ ZAŠTITE
Bojan MUNJIN
7. svibnja, 2008.

Nakon što su prošla kroz svačije ruke, izložena dugotrajnim i iscrpljujućim putovanjima, djeca ilegalni migranti koja se sama nađu u Hrvatskoj u jadnom su stanju: iscrpljena i zaplašena do koštane srži, dezorijentirana i nepovjerljiva, i često uopće ne znaju gdje se nalaze. Kada djeca nekako stignu do Zagreba, čeka ih Dom za djecu u Dugavama kao "prihvatna stanica" i smještaj zajedno s – maloljetnim delinkventima. Država ih potom otprema, uz nesigurnu pratnju, prvim vlakom do granice pa nije izvjesno gdje će se uopće ta djeca naći i hoće li se zaista vratiti u zemlje iz kojih su došla

< > | cijeli članak | verzija za tisak

dom_04_spavaonica_150.jpg

Iako je Hrvatska još davno potpisala Konvenciju UN-a o pravima djece, djeca migranti koji se nađu na području RH iz bilo kojih razloga bez pratnje roditelja – u nebranom su grožđu. Takve djece stranaca ima godišnje u Hrvatskoj oko 300, iako domaći stručnjaci za migracije kažu da se ova brojka mora pomnožiti barem s pet jer Hrvatska još u mnogočemu nije organizirana pravna država, ilegalni lanci migracije prolaze joj kroz prste, ali na kraju tih ruta najveće žrtve su djeca.

Iako prema članu 2. Konvencije, "djeca odvojena od roditelja imaju pravo na isti tretman i prava kao i djeca koja u zemlji imaju stalno prebivalište", domaće i međunarodne organizacije upozoravaju da skrb nad djecom koja se ilegalno nalaze u Hrvatskoj jest sve drugo samo ne zadovoljavajuća. Skrb u takvim domovima daleko je ispod maksime Konvencije da "najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost u svim aktivnostima koje se odnose na djecu" (čl. 3.), takva djeca često "nestaju" iz ustanova u kojima su smještena i nije uopće sigurno hoće li se naći u sigurnim rukama i gdje će se uopće naći kada ih se vraća u zemlje iz kojih su došla.
 
Prosjačka država
 
"Tretman prema takvoj djeci koja ulaze u Hrvatsku katastrofalan je", kaže za Feral Lovorka Marinović, predstavnica Međunarodne udruge za migracije (IOM) u Zagrebu, "jer ona već na granici dobivaju skrbnike iz prvog centra socijalne skrbi, koji se na primjer nalazi u Sisku, a kada to dijete dođe do Doma za odgoj djece Dugave u Zagrebu – skrbnik ga često više nikada ne vidi". Nakon što su prošla kroz svačije ruke, izložena dugotrajnim i iscrpljujućim putovanjima, djeca koja se sama nađu u Hrvatskoj u jadnom su stanju: iscrpljena i zaplašena do koštane srži, dezorijentirana i nepovjerljiva, i često uopće ne znaju gdje se nalaze...
 
Problemi na granici tu se ne završavaju jer u malim pograničnim mjestima socijalne službe nemaju dovoljno sredstava da dopreme ovakvu djecu do domova za smještaj u većim gradovima.
 
"Socijalni radnici nas mole da prevezemo djecu do Zagreba jer sami nemaju službeni auto ni novaca za autobus, a mi to ne možemo jer se djeca ne smiju pratiti pod oružanom pratnjom", žale se djelatnici MUP-a. Kada djeca već nekako stignu do Zagreba, čeka ih Dom za djecu u Dugavama kao "prihvatna stanica" i smještaj zajedno s – maloljetnim delinkventima. "Takva djeca trebala bi biti smještena u specijalizirane domove u kojima bi bili medicinski pregledani i valjano tretirani u odnosu na traume kroz koje su prošli", kaže Lovorka Marinović, "a Dom u Dugavama, kao i drugi takvi domovi to nisu jer nemaju prostorne uvjete i specijalizirano osoblje za skrb nad takvom djecom".
 
Ovu činjenicu priznaje u izjavi za Feral i ravnatelj Doma u Dugavama Božo Vrkljan, rekavši kako su djeca bez pratnje u Hrvatskoj za njih "nepoznanica u svakom pogledu", što govori o svoj tragičnoj apsurdnosti situacije u kojoj se ovakva djeca nalaze. "Ono najupadnije jest da su djeca po dolasku higijenski zapuštene vanjštine, iscrpljena i izgladnjela. Za takvu djecu ne provodi se inicijalni zdravstveni pregled pa osim prethodno spomenutih karakteristika (što može zaključiti svatko na prvi pogled), nemamo saznanja o detaljima njihova zdravstvenog statusa i bilo kakvog rizika s tog osnova", kaže naš sugovornik.
 
Birokratsko ludilo
 
Prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 22.) "vladina tijela uključena u pružanje usluga djeci odvojenoj od roditelja trebaju surađivati za dobrobit djece bez pratnje", ali zaposlenici Doma u Dugavama ne znaju podatke o takvoj djeci koje bi morali znati, a koje im je trebao dostaviti netko drugi. "Maligni problem u Hrvatskoj jest što ne funkcionira sustav socijalne zaštite kao specijalizirana i koordinirana mreža u kojoj bi svi koji u njoj sudjeluju - centri socijalne skrbi, zdravstveni timovi, MUP i upravna tijela – funkcionirali jedinstveno na poslu pomoći ovakvoj djeci", kaže Lovorka Marinović. Od 1997. do danas kroz Dom u Dugavama prošlo je 1400 djece stranaca bez roditelja, koji su u Dom stizali na najrazličitije načine iz tridesetak zemalja: Rumunjske, Ukrajine, Moldavije, Litve, država bivše Jugoslavije, Albanije, Čečenije, Kameruna, Iraka...
 

NEVINOST BEZ ZAŠTITE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2017 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

01-150.jpg