Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
8. svibnja, 2008.

REFERENDUM U SANTA CRUZU DOVEO JE BOLIVIJU NA GRANICU GRAĐANSKOG RATA I IZAZVAO MEĐUNARODNU ZABRINUTOST

KAD BOGATI MARŠIRAJU
Tena ERCEG
7. svibnja, 2008.

Bijela elita i opozicijska stranka PODEMOS sustavno bojkotiraju pokušaje predsjednika Eva Moralesa da dokine diskriminaciju, eksploataciju, marginalizaciju i klasnu netrpeljivost koju su u Boliviji stoljećima gradili potomci Europljana. Kao odgovor na njegov novi ustav, uspješno je organiziran referendum o autonomiji većinski bjelačke pokrajine Santa Cruz, a nju bi mogle slijediti još tri pokrajine resursima bogatog bolivijskog "polumjeseca". Nasilan rasplet, koji Morales izbjegava, rezultirao bi velikim krvoprolićem

< > | cijeli članak | verzija za tisak

bolivia_indian-200.jpg

Prošle nedjelje u najmnogoljudnijoj i najbogatijoj bolivijskoj pokrajini Santa Cruz održan je referendum o autonomiji koji će sasvim sigurno bitno utjecati na budućnost te zemlje. Na referendum je izašlo 61 posto tamošnjih građana, od kojih je 85 posto glasalo za autonomiju, a Santu Cruz će po svemu sudeći slijediti još tri (od ukupno devet) bolivijske pokrajine - Beni, Pando i Tarija - čiji su stanovnici također autonomaški raspoloženi.

Ove četiri pokrajine, koje se zbog geografskog oblika nazivaju "polumjesecom", osim fizičke blizine vezuje i činjenica da se u njima nalazi većina prirodnih resursa, plodne zemlje i zaliha plina, odakle se generira i većina sredstava koja se slijevaju u državnu blagajnu, vezuje ih većinsko bjelačko stanovništvo potomaka europskih doseljenika i pripadnika miješane rase (mestizos), a vezuje ih i žestoki otpor namjeri bolivijskog predsjednika Eva Moralesa da putem novog ustava temeljito reorganizira sustav kako bi se omogućila pravednija raspodjela prirodnih bogatstava između bogatih bijelih zemljoposjednika i starosjedilačke sirotinje, pripadnika Indijanaca Quechua i (Moralesovih) Aymara.

Bezuspješni pregovori

Otkad je Morales početkom 2006. godine postao prvi domorodački bolivijski predsjednik, pokušaje njegove vlade da dokine diskriminaciju, eksploataciju, marginalizaciju i klasnu netrpeljivost koju su u toj zemlji stoljećima gradili potomci Europljana, sustavno bojkotira opozicija utjelovljena u stranci PODEMOS i građanskoj organizaciji Comite pro Santa Cruz, koja zastupa interese tamošnje poslovne elite. Na kocki su velike materijalne privilegije koje su si priskrbili tamošnji latifundisti, a kojima sada prijeti Moralesova socijalistička vizija nove bolivijske države, pa se stoga strahuje da autonomaši neće tako lako odustati od svojih zahtjeva, neki tvrde i pod cijenu građanskog rata, tim više što je Moralesov Pokret za socijalizam (MAS), uz podršku brojnih stranih diplomata i tamošnje katoličke crkve, mjesecima prije referenduma bezuspješno pregovarao s opozicijom.

Više od polovice bolivijskog stanovništva čine pripadnici spomenutih indijanskih naroda, a oni žive uglavnom u andskim pokrajinama. Njihovih 55 posto odgovara onom postotku bolivijskih građana koji žive ispod granice siromaštva u najsiromašnijoj južnoameričkoj državi, dok se, s druge strane, cijela Santa Cruz, u kojoj živi 2,5 od ukupno devet milijuna stanovnika, nalazi u rukama 40 tamošnjih obitelji.

Ovaj de facto feudalni sustav Morales namjerava dokinuti socijalističkim ustavom, u kojemu su neke stvari opoziciji potpuno neprihvatljive. Osim što Boliviju definira kao unitarnu, ali višenacionalnu državu, pri čemu bi ova druga odrednica trebala ojačati prava domorodačkih naroda, preciznije njih tri koja govore čak 36 različitih jezika, ustav nameće i državno vlasništvo nad prirodnim resursima, a vlasništvo definira kao društveno, državno i privatno, pri čemu gornja granica za privatno vlasništvo nad zemljom iznosi 10.000 hektara. Za usporedbu, pola milijuna hektara najplodnije zemlje Sante Cruz sada je u vlasništvu 20-ak obitelji.

Za razliku od andskih planina i dolina, nizinske pokrajine nisu bile obuhvaćene agrarnom reformom koja se dogodila 50-ih godina, već su se latifundisti nesmetano širili, pa tako i danas, zbog ubrzanog razvoja proizvodnje soje, male zemljoposjednike i domoroce istiskuju sa zemlje, dok su bezemljaši u međuvremenu zaposjedali napuštene farme. Sve pokušaje vlade da riješi pitanje distribucije zemlje opozicija je sabotirala, pokazujući time da se u korist siromašnih ne namjerava odreći niti centimetra te zemlje.

Skupštinski inženjering

Ustavom se jamči i lokalna autonomija, ali ne samo pokrajinama, već na svim razinama, uključujući i najmanje jedinice i domorodačke zajednice, a ta je autonomija na razinama nižim od one pokrajinske zamišljena kao ravnoteža, odnosno korektiv višku moći koju bi si kroz nju mogle priskrbiti regionalne vlasti u Santa Cruzu i drugim bogatim pokrajinama. Ustav donosi i proporcionalnu etničku zastupljenost u sudstvu, mogućnost smjene direktno izabranih predstavnika regionalne vlasti, prebacivanje jednog dijela vlasti u nekadašnji glavni grad Sucre, na čemu su nasilno inzistirale tamošnje vlasti, te još tri novine koje Moralesu zamjeraju i u prijateljski raspoloženim krugovima.

KAD BOGATI MARŠIRAJU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2017 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

01-150.jpg