FERAL ANALIZIRA: ZBOG ČEGA "POBUNE" SREDNJOŠKOLACA I STUDENATA
IMAJU KONZERVATIVNU AROMU
OBUZDANO DRUŠTVO
Dean DUDA / ILUSTRACIJA: Alem ĆURIN
7. svibnja, 2008.
Obrazovni sustav koji se, poput pijanog bogataša, gotovo bez
kriterija širi na mjestima gdje bi se trebao sužavati nije drugo doli vlastita
karikatura. Zašto se, na primjer, prema istim kriterijima ne bi organizirao
miran prijelaz svih diplomskih studenata (i više ako treba) na doktorske
studije? Sigurno je sigurno. Tenzije su nepotrebne. Put u društvo znanja je
zajamčen, i to uz žrtvu koju nitko neće osjetiti. Jer što će nam znanje ako smo
u međuvremenu izgubili društvo
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Horde slovanske krvi preko reke skozi dni,
spredaj poglavarji in direktorji,
za njimi kurbe, mladci, upokojenci.
Spolno močni, silno zdravi,
zakladi step iz pradavnine so prišli
po stotih generacijah sposobnih gospodinj
in nam po vseh predpisih
zajebali vse, kar se je zajebati dalo.
Lačni Franc,
Praslovan

Bio je to sustav koji je još prije nekoliko mjeseci navodno
oduševio Izraelce. Samoreklama je tvrdila da ima još globalno zainteresiranih
za hrvatsko obrazovno čudo. Na očigled domaćih skeptika, jalnuša i
postsocijalističkih diletanata rađao se regionalni lider, autentični
zapadnobalkanski tigar, društvo znanja utemeljeno na obaveznoj srednjoj školi,
državnoj maturi, veleučilištu na svakom koraku, hektarima kampusa, stotinama
novih studijskih programa, visoko vrednovanom bolonjskom procesu i novim
doktorskim studijima. Uokvirena pozlatom, samouvjerena, samozaljubljena i
gluha, Hrvatska znanja na sliku i priliku Dragana
Primorca u svakoj je prigodi demonstrirala zavidan imunitet spram zdravog razuma
i ostajala lijepa – kako je to svojedobno znao otpjevati novovalni mesija iz
Novog Zagreba – kao izvještaj (hadezovskoj ili briselskoj) centrali.
Takva je ostala i nakon što su srednjoškolci povikali da je
car gol, ali i nakon što su zaprijetili nezadovoljni studenti. Prema receptu
kojim je drug Tito svojedobno ugasio
beogradske studentske demonstracije, Primorčeva
je Hrvatska znanja očuvala svoju ljepotu. Pristavši na sve, kupila je vrijeme i
potkupila pobunjene, svu je odgovornost prebacila na vlastitu lažljivu
administraciju koja se uz cijenu od dvadesetak milijuna državnomaturalnih kuna
zdušno trudi biti papskijom od pape i, kako reče ministar, "uljepšava
istinu", a rektoratima i dekanatima opravdano namijenila rješavanje
problema na terenu.
Tako je stvoreno novo "partnerstvo za mir" kao još
jedan čvrsti dokaz da se hadezeovski euroatlantski napori ostvaruju isključivo
i samo po cijenu odumiranja hrvatskog društva. Pacifikacija i integracija šire
zonu odgovornosti na sve sudionike, iako temeljne odluke donosi jedino i samo
vladajuća politička elita. Nezadovoljstvo tako sigurno hlapi, socijalna
temperatura pada, a takozvani sustav trijumfira nad ono malo života što ga
povremeno izlegne obamrlo društvo.
Foto s ministrom
I možemo do prekosutra tepati pametnim srednjoškolcima i revoltiranim
studentima, ali gorak okus oportunizma, na žalost, sastavni je dio njihova uspjeha.
Rijetko bi se mogao naći glas koji bi osporio valjanost razloga srednjoškolskog
i studentskog bunta, međutim cinična čarolija kojom su se u hipu našli na istim
pozicijama s onima protiv kojih su ustali, mora izazvati barem minimalnu dozu
skepse. Poštanska travestija u kojoj se naslovljenik prosvjeda pretvara u njegova
partnera zapravo je klasična totalitarna zamka, jer to kako se uz pomoć
vazelina Primorac izvukao iz klinča i
uvukao u redove prosvjednika, kao i naivnost onih što su ovih dana jedva
podignutim glavama tepali kao da je posrijedi revolucija, iznova potvrđuje
hrvatski socijalni paradoks i tezu o minimalnoj životnosti obuzdanog društva.
Ili kako bi to rekla Bela Ratkaj: "U ovoj kući nema ni kapi hrane!"
Slične simptome pokazuje i većina materijala što su je o
srednjoškolskoj, državnomaturalnoj buni proizveli hrvatski mediji. Malodobnici
su par dana bili izloženi svakovrsnom medijskom maltretiranju, čak su se oglasili
i njihovi roditelji spominjući mirise 1968. i 1971. u zraku. Eksponiraniji
klinci, nazvani koordinatorima, rasli su od novina do novina u inojezičnoj
kompetenciji, pa je znanje stranih jezika viđenijih srednjoškolaca u jednom
trenutku dosegnulo impresivnu brojku od sedam.
OBUZDANO DRUŠTVO
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2023 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|