ZEKO I OTOČIĆ
Vedran MARJANOVIĆ
7. svibnja, 2008.

Formalno, otok nikada ne može postati u cijelosti privatan jer ima pomorsko dobro (pojas uz more od najmanje šest metara) na kojem se ne može uknjižiti privatno vlasništvo i na tome državna administracija temelji i svoju koncepciju obrane priobalja, odnosno svoju parolu da nema privatnih otoka. No, kako za Feral komentira konzultant za pomorsko dobro Branko Kundih, itekako ima primjera knjiženja privatnog vlasništva na pomorskom dobru, pogotovo u pretvorbi i privatizaciji

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prije jedanaest godina u Feralu je osvanula unikatna priča o prvoj privatizaciji otoka u Hrvatskoj, u pitanju su bili Smokvica pokraj Rogoznice i njezin koncesionar-vlasnik Ante Lušić. Od tada se dignula značajna politička i društvena dževa protiv prodaje otoka, ali kapital je bio neumoljiv te se sa koncesija prešlo na bukvalnu prodaju.

Kao jednu od značajnijih pobjeda protiv gladi tajkuna za vlastitim otocima, državna administracija proglasila je donošenje Zakona o otocima u koji je stavljen popis zaštićenih otoka i otočića, koji, razumijevalo se, ne mogu biti predmet prodaje. Budući da se lokaliteti sa popisa zaštićenog otočja sustavno nude u oglasima agencija za prodaju nekretnina, očito su pronađeni mehanizmi pomoću kojih se ostvaruje ponuda i potražnja i na tom području.

Na strani ponude nalaze se opustjeli hektari otočke zemlje čiji vlasnici ili ne znaju što bi suvislo s tom zemljom - među ostalim i zato što država nema strategiju očuvanja postojećeg života na otocima, a kamoli njegova unaprjeđenja – ili nemaju novca da pokrenu svoje ideje, ili, što je najčešći slučaj, nemaju novca za plaćanje poreza na neiskorišteno zemljište, što je uveden prije sedam godina. Potražnja za tako ispostavljenim nekretninama nije upitna.

Knjiženje po svome

Dosadašnji pobjednik natjecanja za vlasnička osvajanja hrvatskih otočja zove se Vladimir Jevtušenkov, a priskrbio si je dva otočića pokraj Medulina, Frašker i Fraškerić, te ozbiljan komad otoka Mljeta. Prema Feralovim informacijama, Jevtušenkov, čiji se temeljni biznis odvija u Rusiji i Luksemburgu, zasad nije pokrenuo gradnju na osvojenim teritorijima. Na Mljetu se ukazao problem vlasničkih papira, ustalo je, naime, Državno odvjetništvo sa pobijanjem općinskog prava da proda(je) spornu nekretninu Jevtušenkovu, dok je u arhipelagu Medulina, prema važećim urbanističkim planovima, zabranjena građevina.

"Frašker i Fraškerić prodani su iako su prostornim planom Medulina predviđeni zabrana urbanizacije zemljišta u priobalju i proglašenje dvaju otoka zaštićenim krajolicima lokalnog značaja. Uz to, i sama medulinska vlast izjasnila se protiv prodaje obalnog zemljišta", poručili su nam iz "Zelene Istre".

Jevtušenkov zacijelo neće odustati od svog nauma da na medulinskim otočićima napravi kongresni i istraživački centar, za što je, prema najavama, spremio desetke milijuna eura. Oligarhu su Frašker i Fraškerić prodali privatnici, što je ipak neki napredak u odnosu na Smokvicu, koja se u Lušićevoj koncesiji našla voljom nekoga u Ministarstvu obrane, a uz suradnju vlasti Primoštena. Za najam Smokvice MORH nije raspisivao nikakav natječaj, što znači da je sklopljen ugovor koji Lušića možda na neka ulaganja i obvezuje, ali sa ništavnim mogućnostima druge strane da raskine ugovor i vrati otok pod javnu kontrolu.

Formalno, otok nikada ne može postati u cijelosti privatan jer ima pomorsko dobro (pojas uz more od najmanje šest metara) na kojem se ne može uknjižiti privatno vlasništvo i na tome državna administracija temelji i svoju koncepciju obrane priobalja, odnosno svoju parolu da nema privatnih otoka. No, kako za Feral komentira konzultant za pomorsko dobro Branko Kundih, itekako ima primjera knjiženja privatnog vlasništva na pomorskom dobru, pogotovo u pretvorbi i privatizaciji.

Rasprodaja dobra

"Kad bi se zakoni u ovoj državi primjenjivali bez ostatka, ne bi bilo problema s pomorskim dobrom. No, stvarnost kao jedino efikasno rješenje protiv rasprodaje pomorskog dobra nalaže određivanje njegove granice svugdje gdje je to potrebno i upisivanje u zemljišne knjige. I tada će, međutim, ostati otvoreno pitanje protezanja pomorskog dobra na površine koje su nekoć, u vrijeme Austro-Ugarske ili Kraljevine Jugoslavije, bile u privatnom vlasništvu", upozorava naš sugovornik, ocjenjujući i Državno odvjetništvo, koje bi trebalo zaštiti pomorsko dobro knjiženjima državnog i pobijanjima privatnog vlasništva na njemu, nemoćnim. Odvjetništvo, dodaje Kundih, nema jasan zakonski okvir za svoje djelovanje.

ZEKO I OTOČIĆ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2023 Feral Tribune. All rights reserved.