POVRATAK MAJMUNA
Igor LASIĆ
7. svibnja, 2008.

"Tesla" je zapravo posveta onima koji su dali ili posvetili svoje živote bilo kakvoj plemenitoj ideji, a da za uzvrat nisu očekivali ništa osim da život uistinu bude svima lakši i bolji. Danas ima sve manje ideala i suosjećajnosti. Interesa je bilo uvijek. I majmun će pomoći majmunu ako shvati da će se zajednički lakše dokopati hrane. Nema socijalnu svijest i, dakle, pomaže kolegi isključivo radi vlastite koristi. E, danas nas uče onome što i majmuni znaju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Na novom albumu "Proteini i ugljikohidrati" nastavljate pjevati o ljubavi i socijali, o usamljenosti i masama. A tu je i pjesma "Tesla" s pokličem: "Svi na ulice, dižimo guzice". Ona je manifestno postavljena za singl koji je postao hit, pa se neizbježno čitav CD sad prelama kroz taj aktivizam?

- Da, moglo bi se i tako reći. "Tesla" je zapravo posveta onima koji su dali ili posvetili svoje živote bilo kakvoj plemenitoj ideji, a da za uzvrat nisu očekivali ništa osim da život uistinu bude svima lakši i bolji. Bez veze je da sad govorim o izvrnutim vrijednostima, materijalizmu, licemjerju i pohlepi. To bi bio bojler tople vode izvrnut drito na glave cijenjenih čitatelja. Ipak, to su najvećim dijelom razlozi zbog kojih danas ima sve manje ideala i suosjećajnosti. Interesa je bilo uvijek. I majmun će pomoći majmunu ako shvati da će se zajednički lakše dokopati hrane. Nema socijalnu svijest i, dakle, pomaže kolegi isključivo radi vlastite koristi. E, danas nas uče onome što i majmuni znaju. Kontraevolucija kroz tranziciju...
 
Paranoja i istina
 
- U našem razgovoru nakon prvog CD-a Letu štuka "Letu štuke", konstatirali ste sveopću te rastuću društveno-političku apatiju od rata naovamo. Opasan je dušmanin i paranoja, a tako se inače zove stvar kojom otvarate novi album. Međutim, ponovno "Tesla" spašava stvar s "nemoj da te puca paranoja"...
 
- Naravno, nada umire zadnja. Prva pjesma albuma je čista zajebancija na patetični balkanski usud rezanja vena u alkoholiziranim i inim stanjima, ljubavnim porazima, sukobima oko komada njive, te strasnim i kobnim zapletima što za posljedicu najčešće imaju krvoproliće. Sve su to produkti paranoje. Od onoga da li ga žena vara pa do toga da u ratu prvo zakolje osumnjičenog za snošaj s njom ili nekog trećeg totalno nevinog. Otkud toliko suicida među mladima? Zbog depresije koju uzrokuje strah od neuspjeha, a pod uspjehom se, zahvaljujući općoj atmosferi, podrazumijeva ništa manje do bogatstvo i moć. Preveliki je to pritisak na ljudsko biće. Zapad je isparanoisan terorizmom, a istok strahom zapada od terorizma koji je opet organiziran na najvišim instancama koje drže apsolutnu kontrolu i profitiraju na tome. I tako u krug, nikad kraja. Negdje se taj lanac straha mora prekinuti ili slijedi globalno zatupljivanje i krah civilizacije kakvu poznajemo.
 
- Za bend ste tada bili kazali "sad nas je krenulo"... Nasuprot godinama vašeg probijanja na sceni prije toga, dok ste preživljavali pišući pjesme za razne estradnjake, kakvo ste iskustvo prošli između ova dva albuma? I što nije valjalo?
 
- Pa u principu sve je kako smo i planirali. Nije to kalkulacija, već plan. Imam dobar bend i dobro se družimo, imamo svoju publiku i furamo svoje. Trud se isplatio. Svirali smo gdje smo htjeli i mogli, pjesme su došle do ljudi i siguran sam da će mnoge od njih preživjeti. Zadani cilj je biti što bolji i istinitiji. Dati nadu i ljepotu. Na neke stvari koje čine spoljni događaji ne mogu utjecati, ali sve što je do mene moram ispoštovati. Ako živiš pošteno, nema svrhe da kukaš zbog okolnosti, ma kakve one bile. Sve je stvar izbora. Zar ne živimo u demokratskom društvu?
 
Staračka mladost
 
- Intimne korijene novih pjesama objasnili ste u Menartovoj najavi "turbulentnim promjenama u realnom i emotivnom životu autora". A ni autor više nije mlad, pa se tako i može dogoditi da je na drugom CD-u naslovna pjesma – "staračka".
 
- Ne znam je li to pitanje ili konstatacija, ali nije ni bitno. Mladost nije privilegija već životna faza, a turbulencija ima vazda. Nema života bez njih. Sjajno je biti dvadesetogodišnjak i imati energiju na kvadrat, ali ni zrelost nije za bacit. To je ipak najproduktivniji dio života. Od malena sam fasciniran sado-mazo odnosima u prirodi i društvu. "Proteini" je pjesma o tome. Patnja se nikad zaista ne zaboravi, ali mehanizmi za preživljavanje je nekako retuširaju i zalede. Vrijeme nas bez našeg angažmana, samo od sebe, ničemu neće naučiti. Zato ova pjesma i jest postavljena iz perspektive starca. Može i "Staračka" ako je ti tako želiš zvati.
 

POVRATAK MAJMUNA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.