Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
18. listopada, 2002.

FERALOVI REPORTERI U LABINSKOME KLUBU BOSANACA “JASMIN”

MELODIJE BOSNE I KVARNERA
Tatjana GROMAČA
18. listopada, 2002.

I dok uobičajene vikend–provincijske večeri remeti jedino zveket boca iz okolnih parkova u kojima se lokalna omladina zagrijava na minus dva, paralelni svijet labinskog Jasmina već godinama diše po nekim svojim unutarnjim zakonima, od kojih je, nesumnjivo, najvažniji onaj da je jadan život bez pjesme i plesa

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U Labinu, u jednoj škrto osvijetljenoj ulici iza Autobusnog kolodvora, do poludovršene zgrade gdje u čudnoj suživotnoj kombinaciji stanuju nezaposleni rudari i mladi poduzetnici, stoji niz baraka, onakvih u kakvima obično spavaju radnici po gradilištima. Taj stereotip o montažnim drvenim barakama oko kojih se motaju napušteni psi gurajući njuškama prazne limenke, ovdje ipak nije potpun. Prilaz labinskim barakama nije zakrčen bagerima, nego automobilima različitih registracija. Ispred baraka gužva se dosta ljudi s bocama i cigaretama u rukama, a iz njih dopire glasna muzika visoko izvinutih istočnjačkih tonova, koji slučajnog subotnjeg prolaznika mogu zbuniti. Da se to nisu desile neke iznenadne migracije Zemljine kore pa se komadić Istambula nasukao nasred istočne obale Istre?

- Bili su ovdje, svirali i pjevali, Meho Puzić, Hanka Paldum, Sejo Kalać, Ferid Avdić, Jasmin Muharemović, bilo je tu dosta pjevača u ovom našem klubu Bošnjaka – kaže Ago Ikanović, potpredsjednik kluba Jasmin, u kojem se svake subote plešu kola do zore, kao na nekim davnim svadbama ili ispraćajima u vojsku. S gospodinom Agom te smo se večeri malo dovikivali, baš kao i s ostalim posjetiteljima Jasmina. Dovikivali, kažemo, jer u Jasminu čovjek ne može normalno razgovarati. Buka, brate!

I dok uobičajene vikend–provincijske večeri remeti jedino zveket boca iz okolnih parkova u kojima se lokalna omladina zagrijava na minus dva, paralelni svijet labinskog Jasmina već godinama diše po nekim svojim unutarnjim zakonima, od kojih je, nesumnjivo, najvažniji onaj da je jadan život bez pjesme i plesa. U vanjskom svijetu se, već po navadi, ruše vlade i padaju carevi, a u Jasminu povazdan caruje samo jedna nota, “opleti nogama”.

MELODIJE BOSNE I KVARNERA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA