MUDANTE I RENESANSA
Toni GABRIĆ
18. listopada, 2002.

Vašar u Firenci neprekidno se odvija, a umjetnost je redizajnirana za potrebe nesmiljene tržišne eksploatacije: slike i skulpture podvrgnute su nekoj vrsti warholovskih popartističkih zahvata, butelje chiantija etiketirane su slikama Leonardova ili Martinijeva “Navještenja”, a možete kupiti i muške gaće urešene onim prepoznatljivim detaljem s Michelangelova “Davida” koji gaće u muškaraca obično pokrivaju

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kad automobilom dođete u Firencu i ne želite izgubiti euro ili dva, koliko ćete po satu platiti ostavite li auto na kojem od parkirališta u središtu grada, ostaje vam da potražite neko udaljenije mjesto, koje neće izazvati izravan udar na vaš budžet. Mi smo ga pronašli u velikom perivoju uz rijeku Arno i ubrzo ustanovili da takav izbor, osim financijskih, ima još nekih prednosti. Našli smo se dovoljno daleko od svih dobro znanih kulturnih znamenitosti, na jednome od mjesta gdje se stanovnici Firence vikendom prepuštaju običnim radostima, zaboravljajući da žive u gradu koji je jedan od najvećih svjetskih povijesnih spomenika. Uz Arno se igraju nogomet i frizbi, nešto dalje održava se rasplesani open air Talijansko-bolivijskog društva, a duž rijeke kilometrima se proteže firentinski Ponte Rosso, na kojem za jeftine pare možete kupiti doslovno sve - od igle i konca, dimljenog sira i slane ribe, do kožnih cipela i krznenih bundi. Kao i na “pravom” Ponte Rossu, koji je barem s našeg motrišta premješten u onostranost, i ovdje ne manjka predstavnika “trećega svijeta”, čiji smo slavni predvodnici mi nekoć bili. Italija svoju demografsku razinu od 57 milijuna stanovnika uglavnom održava imigracijom. U zemlju se useljava sve veći broj imigranata iz udaljenih dijelova svijeta.

“Ja sam prije osam godina došao iz Malija”, kaže nam čovjek koji je u Africi odlučio ostaviti cjelokupan svoj pređašnji život, pa tako i ime: sada se zove Francesco i stekao je državljanstvo Evropske Unije. Francesco je u svojem bivšem životu radio u pogonu koji je proizvodio dijelove za talijansku automobilsku industriju. To mu je, kaže, pomoglo da se zajedno s obitelji preseli u Italiju. Promijenio je ne samo ime nego i profesiju – sada radi u prehrambenoj industriji, u proizvodnji sira. “Nikad nisam požalio što sam se doselio ovamo. Živim u blizini Torina, a ovdje sam danas gotovo slučajno. Pitaš koliko više zarađujem nego kod kuće?! Čovječe, to se uopće ne da izračunati. Druga je stvar što svakodnevno na prijevoz do posla i natrag potrošim tri sata, i što dobar dio plaće dajem za stanovanje.” Pritisci ekstremnih desničara? “O tome se priča, ali ja nikad nisam imao problema. Djeca mi normalno idu u školu.”

“

MUDANTE I RENESANSA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.