Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
18. listopada, 2002.

Mile STOJIĆ
CAFÉ NOSTALGIJA
MLADOST NA SMETLIŠTU
18. listopada, 2002.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Početkom listopada 1962. u londonskim prodavaonicama ploča pojavila se singlica “Love Me Do”, anonimnoga liverpoolskog benda The Beatles. To je početak priče o jednome planetarnom mitu, o četvorici mladića koji su stekli karizmu četvorice evanđelista modernog vremena. Ringo, Paul, John, George, kao Marko, Ivan, Matej, Luka. Kad su se, dakle, Beatlesi prvi put pojavili, ja sam pošao u prvi razred osnovne škole i ako se ičeg iz toga razdoblja sjećam, onda su to emisije Glasa Amerike, emitirane na radiju negdje oko devet sati navečer, s nazalnim glasom Grge Zlatopera, i prva saznanja o mraku sovjetskoga komunizma.

Negdje tokom prvih godina školovanja otac je na robusni drveni aparat RR Niš s tajanstvenim kiklopskim “magičnim okom” prikačio i plastificirani koferčić gramofona RIZ, pa su u kuću počele redovno stizati i bakelitne ploče, najčešće sa starogradskim pjesmama, meksikanskim šlagerima i sevdalinkama. Ta primitivna muzička mašina brzine 45 okretaja stvarala je beskrajna prostranstva sanjarenja: čistom pamučnom krpom lagano izbrišeš ploču s obje strane, postaviš je na tanjur gramofona, potom držač igle pomjeriš udesno, pa ga vratiš ulijevo, staviš na ploču i već si u nekom drugom svijetu, prepunom magije i sna.

CAFÉ NOSTALGIJA: MLADOST NA SMETLIŠTU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA