IMPERIJ NE UZVRAĆA UDARAC
Danko Tomašić i Zoran Krema
14. studenoga, 2002.

Rusija nije više ona o kojoj su nam stariji pričali. Beskućnika i prosjaka ima na svakom uglu. Neki su krvavi, a neki samo pijani. Članovi filharmonije zarađuju za život svirajući u pothodniku nedaleko od Boljšoj teatra. Čini se da ni votka više nije u modi, svi su prešli u pivopije, pa i djevojke, koje s bocom u ruci idu na posao

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Da biste uopće krenuli na put do Rusije, Kazahstana i Kirgistana, morate najprije otputovati u Budimpeštu po tranzitnu vizu za Kazahstan. Onamo nas je uputio počasni konzul Kazahstana u Umagu, čijeg ćemo se oproštajnog pozdrava, “Puno sreće!”, često sjetiti za dvomjesečnog putovanja: kao da nam je njime najavio birokratske neprilike u koje ćemo toliko puta upasti.

Traženje Hungarian Trade banke, koju stanovnici Budimpešte poznaju samo po njezinom mađarskom imenu - za koje mi, usput, nismo ni znali – u kojoj je trebalo uplatiti 20 dolara za vizu, zatim lutanje po trgovačkom centru Mamut, o čijoj veličini samo ime govori, te sporazumijevanje s činovnicama po mnogobrojnim bankama na istoj adresi... sve je to, pokazalo se, bio samo uvod u novu komplikaciju.

Naime, znali smo da je naše putešestvije počelo kada nam je tog petka navečer, nakon cjelodnevnog iščekivanja, golobradi konzul, upravo pristigao s veselice negdje na obali Dunava, izdao - trodnevnu tranzitnu vizu. “Ali, kako ćemo prijeći svu tu stepu, 45 puta veću od Hrvatske, u samo tri dana?” zaprepašteno smo upitali. Na solidnom engleskom konzul nam je kratko odrezao: “Čuo sam da su neki uspjeli, a i naši policajci su dobri kad nisu pijani.”

Naše putovanje Rusijom, Kazahstanom i Kirgistanom moglo je, dakle, početi. Za početak, odmah u glavu, Moskva, prijestolnica nekadašnjeg SSSR-a.

IMPERIJ NE UZVRAĆA UDARAC
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2023 Feral Tribune. All rights reserved.