Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
15. studenoga, 2002.

DESNI MARŠ NA TALIJANSKOJ TEATARSKOJ SCENI

ČIZMA NA DASKAMA
Ivica BULJAN
14. studenoga, 2002.

Slučaj Teatra Garibaldi u Palermu, koji Berlusconijevi kulturni rasisti žele pretvoriti u kazalište za turiste, nije usamljen, ali je znakovit, jer u financijski i politički kriznom razdoblju Garibaldi u koprodukciji s Nuovo Teatro Nuovo iz Napulja uspijeva stvoriti neke od najboljih predstava posljednjeg desetljeća

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Teatar Garibaldi u Palermu

U razgovoru za pariški Le Monde, Matteo Bavera, direktor Teatra Garibaldi, kaže: “Posljednje dvije godine, otkad je desnica preuzela vlast u Palermu, život nam je zagorčen. Povjerenik za kulturu je kulturni rasist, smatra da je kultura isključivo tradicija, a kako je Garibaldi suvremeno kazalište, jednostavno ga želi ubiti. Na njegovu bi mjestu postavio kazalište za turiste, premda nikada nije bio u njemu niti vidio nijednu našu predstavu. Da ga vidi, rekao bi: ostavljam vam ovu ruševinu. Kako gradska subvencija iznosi 50 posto našega budžeta, a grad nam još nije uplatio sredstva za 2001., situacija postaje nepodnošljiva. Toliko sam se poistovjetio s Garibaldijem da sam spreman na sve kako bih ga sačuvao, pa i na štrajk glađu.”

Talijanska kazališna scena organizacijska je posebnost u Evropi, a tamošnja kulturna javnost odavno je smatra skandaloznom. Njome se favoriziraju reproduktivni standardi i komercijalni spektakli, o čemu je Pasolini upozoravao već u “Manifestu za novo kazalište” iz 1968. Konzervativnome sustavu repertoarnih kazališta (tzv. stabile) u većim gradovima prethodne su lijeve vlasti pridružile nekoliko teatara stabile d'innovazione, od kojih su najpoznatiji teatri u Udinama i Napulju. Berlusconijevi poklisari pokušavaju te oaze sada vratiti u okrilje tradicije. Milanski je Piccolo nakon smrti Giorgia Sthrelera preuzeo Luca Ronconi, i teatar je donekle izgubio na žestini i vjerodostojnosti, a nezavisna scena koju predvodi Societas Raffaello Sanzio, te mlađe grupe poput Fanny and Alexander ili redatelj Martinelli predstave rade u koprodukciji s velikim evropskim festivalima i više su namijenjene stranom tržištu.

ČIZMA NA DASKAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2022 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA