AVANTI, POPOLO!
Srećko PULIG
30. siječnja, 2003.

Veći problem od Berlusconijeve desnice jest činjenica da ne postoji artikulirana lijeva pozicija, te da su i stranke iz koalicije “Maslina” provodile Berlusconijevu politiku kad su bile na vlasti. Stoga je u prostor blokiranoga stranačkog života ušla izvanparlamentarna opozicija i dobrano prodrmala dogme o “krizi političke reprezentacije” u Evropi i “antipolitičkim vremenima”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Talijanska politička scena već dvije godine plijeni pozornost svjetske javnosti ne samo zbog “fenomena Berlusconi”. Jer, ako on i jest povodom nekim događanjima, ona ga po značenju vjerojatno nadilaze. Za jedne, u Italiji je na djelu “La Primavera dei movimenti”, svojevrsno “Proljeće pokreta”, kako se zove i jedan od brojnih dokumentarnih filmova snimljenih usred spektakularnih masovnih događanja, štrajkova i demonstracija.

A u Italiji ih je posljednjih godina uistinu bilo. Na neki način sve je počelo prosvjedima u Genovi, u srpnju 2001., za vrijeme održavanja skupa zemalja G8, kada je zbog policijskog nasilja život izgubio dvadeset trogodišnji Carlo Giuliani. Tristo tisuća demonstranata iz Genove pretočilo se u 400 tisuća sudionika marša Perugia–Assisi, protiv rata u Iraku. Potom su došle - za ljubitelje Guinessove knjige rekorda - najveće demonstracije ikada održane: protiv Berlusconijeve politike 23. je ožujka 2002. na ulicama Rima prosvjedovalo nevjerojatnih 3 milijuna ljudi.

AVANTI, POPOLO!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.