Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Word Trade

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
31. siječnja, 2003.

KRONOLOGIJA ZABRANA NOVINA I PROGONA NOVINARA U OSAMDESETIM GODINAMA U HRVATSKOJ

RIJEČI NA LOMAČI
Boris RAŠETA
30. siječnja, 2003.

VAL, Rijeka

Val je zabranjen 14. travnja 1989. godine. U 268. broju riječkoga omladinskog lista sporna su bila čak tri članka. Prvi je bio intervju s Hasanom Hotijem, odvjetnikom Azema Vllasija. Druga je bila reportaža s Kosova - autor oba priloga bio je Srđan Vrančić - dok je treći krimen bio pismo Ante Rokova Jadrijevića iz Sinja (autor je kompilaciju svojih pisama novinama poslije objavio u knjizi) čija je poenta bila da ne želimo “ni etnički ni četnički čisto Kosovo”. Riječki javni tužilac dao je nalog za privremenu zabranu raspačavanja lista, no prvostupanjski sud tu je odluku poništio. Ipak, Vrhovni je sud potvrdio zabranu i donio nalog da se cijela naklada uništi. “Kuriozitet je”, kaže tadašnji glavni urednik Vala Bojan Mušćet, “da su koparske Primorske novice bez ikakvih poteškoća objavile sva tri teksta”.

Val je bio predzadnji zabranjeni list u Jugoslaviji. Nakon njega istoj je mjeri bio izložen niški Grafit. Nakon zabrane, policija je pojedine članove redakcije Vala pozivala na obavijesne razgovore, uslijedili su i drugi pritisci, ali zabrana više nije bilo.

LAUS, Dubrovnik

U listopadu 1984. godine dubrovački omladinski list Laus objavio je tekst poznatog pisca Milana Milišića “Život za slobodu”. Tekst je opisivao ulazak partizana u Dubrovnik 1945. godine, te nestanak Dunda Mirka, popularnog dubrovačkog ugostitelja, koji je nakon oslobođenja odveden u nepoznatom smjeru: pretpostavlja se da je likvidiran na Daksi.

Na tekst je prvi reagirao dubrovački SUBNOR, prema kojemu je ovim tekstom došlo do “napada na socijalističku, samoupravnu i nesvrstanu Jugoslaviju i minimiziranja tekovina NOR-a”. Redakcija LAUS-a je nakon toga raspuštena, a Milan Milišić, kojega je pred sudom branio pokojni Vladimir Primorac, osuđen je na godinu dana i šest mjeseci uvjetne zatvorske kazne.

OMLADINSKA ISKRA, Split

Okružno javno tužilaštvo u Splitu donijelo je 30. ožujka 1988. godine rješenje o zabrani Omladinske iskre broj 56, od 24. ožujka 1988. Privremena odluka o zabrani raspačavanja - splitskom sudu predloženo je donošenje trajne zabrane - donesena je zbog teksta “Blues mutne vode”, koji se odnosio na tzv. slučaj Gaži, novinara Ante Šuljka. Podnaslov teksta glasio je “Kako rasprodati Jugoslaviju i od toga se osobno obogatiti”.

“U članku iznesene neargumentirane konstatacije su svojom uopćenošću usmjerene na rad i djelatnost šireg kruga državnih organa”, kaže se u rješenju koje je potpisao tadašnji javni tužilac Branko Tolić. U prijevodu na normalan jezik, list je zabranjen zbog aluzija na djelatnost Mike i Vanje Špiljka. Takav, “neistinit i alarmantan prikaz”, smatrao je tužitelj, “istovremeno očito ugrožava javni red i mir”. Vrhovni sud poništio je zabranu lista, koju je splitski sud donio na prijedlog tužitelja.

Godinu dana kasnije Iskra je ponovo zabranjena, zbog prenošenja sadržaja javne tribine u Mariboru na kojoj su gostovali Milovan Đilas i Kosta Čavoški. Cijela naklada lista zaplijenjena je i smještena u jednu od ćelija splitskog zatvora, no nakon sudskog pravorijeka zabrana je poništena, naklada izvučena iz ćelije i potom - rasprodana.

POLET, Zagreb

Polet je objavio razgolićenog golmana NK Zagreb Mirka Šarovića - s naslovom Gol - man. Za jugoslavensko pravosuđe početkom osamdesetih, ta je fotografija bila dostatan razlog za kazneni progon. Sve su redakcije ovoga lista u njegovoj povijesti bile osuđene na kratak rok trajanja. Osnivač Poleta, Pero Kvesić, nakon nekog vremena provedenog na mjestu glodura, otišao je na drugi posao. Naslijedio ga je Ninoslav Pavić, koji je smijenjen nakon nekih pola godine, zajedno sa suradnicima. Naslijedio ga je Ratko Bošković, u čijem je mandatu - kako se prisjeća Denis Kuljiš - redakcija organizirala sučeljavanje “hašomana” protiv “šminkera”, ispred tada kultnog Big Bena; bio je to povod za smjenu. Naslijedio ga je Zoran Franičević - u čijem mandatu je objavljena fotografija razgolićenog Šarovića (snimio ga je Mio Vesović); nakon Franičevića došao je Cico Kustić, pa Mladen Babun...

Na Polet je, posebno kasnih osamdesetih, bilo dosta pritisaka, iz raznih struktura i iz različitih povoda; najglasovitijem kolporteru ovog lista Tomislavu Gotovcu – koji je Polet prodavao na tadašnjem Trgu Republike - nekoliko puta bilo je zabranjeno izvikivanje pojedinih naslova. Redakcija je, inače, trebala dobiti policijsko odobrenje za izvikivanje pojedinih naslova, no nekoliko puta ta suglasnost nije izdana.

STUDENTSKI LIST, Zagreb

SL je zabranjivan dva puta. Jednom je zabranjen zbog vrijeđanja stranog državnika - što je bilo kazneno djelo i po ondašnjim zakonima - zairskog diktatora Mobuta, 1987., koji je opisan “neprikladnim terminima”. Naime, rečeno je da je čovjek - diktator. Mobutu je, osim službenih motiva posjeta, trebao doći i u Igalo na liječenje. Drugi puta SL je, odlukom zagrebačkog javnog tužioca Tihomira Rubeše, zabranjen zbog članka “u kojemu je u negativnom kontekstu apostrofiran rad Saveza komunista”. Rubeša je, nakon pobjede “trećesiječanjske koalicije” predlagan za funkciju državnog odvjetnika RH, no jedan od razloga zašto do toga ipak nije došlo jest i njegova djelatnost na zabranjivanju novina, pa je na to mjesto izabran Radovan Ortynski.

START, Zagreb

Start je zabranjen u proljeće 1989. godine: prema riječima Darka Hudelista, člana redakcije tog lista, stvarni je razlog zabrane bio njegov feljton “Kosovo - bitka bez iluzija”, u čijem je prvom nastavku Miroslav Šolević, vođa Srba s Kosova polja, obrazložio svoju taktiku antibirokratske revolucije, odnosno predstojeće pohode na Zagreb i Ljubljanu.

Istovremeno sa zabranom lista, zabranjeno je i raspačavanje Hudelistove knjige, no ta je odluka nakon dva mjeseca ipak povučena. Formalno, zabrana je bila izrečena zbog intervjua sa Zvonimirom Šeparovićem - kako nam je rekao Maroje Mihovilović, jedan od urednika - no u Startu je tada objavljeno nekoliko članaka koji su mogli biti stvarni razlog zabrane.

Iste godine, Start objavljuje intervju s Vukom Draškovićem, koji najavljuje rat za Veliku Srbiju, s granicama Karlobag-Karlovac-Virovitica. “Tužiteljstvo se dokopalo primjerka Starta prije no što je otišao u distribuciju, i nastala je panika u redakciji: bili smo suočeni s dilemom da li to istrgnuti iz broja, ili biti opet zabranjeni. Ne sjećam se tko je tu intervenirao pa do zabrane ipak nije došlo”, kaže Hudelist.

FOKUS, Zadar

Zadarski omladinski list Fokus prvi je počeo objavljivati intervjue s bivšim disidentima, uglavnom proljećarima. Franjo Tuđman nije izazvao reakciju organa gonjenja, ali je intervju s Dobroslavom Paragom - objavljen u sedmom broju Fokusa, 1989. godine, pod naslovom “Prognanik iz Hrvatske” - doveo do pokušaja zabrane. Pokušaj nije uspio zbog zanimljivog spleta okolnosti: Fokus je bio registriran u Zadru, kao glasilo Saveza socijalističke omladine Hrvatske, redakcija mu je bila u Zagrebu, a tiskao se u Sarajevu. Iz tog je razloga mjesno nadležni sud bio onaj sarajevski, a na tom sudu - prema riječima Pavla Kalinića, jednog od članova redakcije - u Sarajevu nisu smatrali da bi intervju s Paragom predstavljao kazneno djelo niti bio dovoljan razlog za predlaganje zabrane, pa se od toga odustalo.

FERAL, Split

Nakon osam optužnih prijedloga, podignute su 1986. godine dvije optužnice protiv autora Ferala – tadašnjeg satiričnog priloga u tjedniku Nedjeljna Dalmacija – s inkriminacijama da su “iznosili i prenosili lažne tvrdnje u namjeri da izazovu neraspoloženje i uznemirenje većeg broja građana”, pri čemu je tužilaštvo tražilo kaznu od tri godine zatvora. Razlog je bila rubrika “Neukusne spajalice”, u kojoj se, prema optužnici, “vrijeđaju i omalovažavaju na grub i vulgaran način najistaknutije ličnosti iz našeg društvenog i političkog života, te državno i partijsko rukovodstvo”. Prvostupanjskom presudom autori su oslobođeni krivnje, ali je ona poništena na višoj instanci, i proces formalno nije završen sve do sloma komunizma.

Usporedo sa suđenjem, Okružno javno tužilaštvo iz Splita službenim je dopisom tražilo gašenje Ferala te zabranu pisanja njegovim autorima, zbog cijelog niza “kaznenih djela”: omalovažavanja načelnika Generalštaba JNA (“Ne klepeći mamulama”), vrijeđanja javnog morala, klevetanja najviših državnih i partijskih funkcionara, “degutantnog i neprihvatljivog ponižavanja simbola socijalističke revolucije”... Autori su u to doba, u redovitim vremenskim razmacima, bili privođeni na informativne razgovore u Službu državne sigurnosti.

U kolovozu 1988. tužilaštvo je donijelo rješenje o zabrani 904. broja Nedjeljne Dalmacije, zbog Ferala u kojemu se “na neprimjeren, vulgaran, primitivan i uvredljiv način prikazuje naša društveno-politička zajednica... omalovažava istaknute društveno-političke funkcionare... te omalovažava proces pred Vojnim sudom u Ljubljani u krivičnom predmetu okrivljenih Janeza Janše i drugih”. Tzv. društveno-političke organizacije splitske regije (SK, SUBNOR, SSRN...) poduprle su zabranu zajedničkim saopćenjem u kojemu se ističe da se radi o “neprijateljskom aktu koji predstavlja atak na društveno-politički sistem, napad na bratstvo i jedinstvo i JNA”.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA