BESAME MUCHO
Tatjana GROMAČA
30. siječnja, 2003.

Sviro sam u Baranji za Tita, u njegovom lovištu, kad je bio stigo s jednim ambasadorom, neki Bavarac, kad ga je doveo u lov... Mi smo svirali “Na lijepom plavom Dunavu”, ambasador je došao do mene, dao mi 500 maraka i rekao samo: “Ruski!” I ja sam sviro onda onu “Rjabinjuška”, onda sam dalje sviro “Kazačok”, pa “Kroz stepu snježnu…”

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U jednom hotelu na obali, a hotel izgleda kao iz nekih prošlih vremena, u kakve smo svi odlazili na deset dana da malo pocrnimo i okupamo se u moru, nedavno je, za neke slučajne goste, svirao harmonikaš. Gosti su sjedili za spojenim stolovima i kao i svi obični gosti pili i žamorili, a harmonikaš je sjedio na stolici u kutu i svirao. Svi su ga odmah primijetili – tko ne bi primijetio harmonikaša? Smijao se od uha do uha i svirao pjesme koje su svi znali, ali su ih zaboravili. Gosti su počeli kriviti vratove i nabirati bore na čelu zbog bolnih i tužnih pjesama koje je harmonikaš svirao. Harmonikaš je počeo šetati od stola do stola. Svirao je tako dobro da tu nije bilo pomoći – sve ih je odjednom počela boljeti i duša i tijelo. Nitko nije ni pomišljao na odlazak na spavanje. Bol koju je stvorila harmonikaševa muzika bila je previše ugodna.

Poslije smo potražili harmonikaša Iliju. Našli smo ga u malom stanu u Puli kako sjedi do frižidera marke Obodin i stavlja nove žice na tamburu. Bio je raspoložen za priču.

- Nema više, znate, mi smo svi već jako stari, to su većinom poumirali ti moji kolege što su nekada išli okolo i svirali. Danas svi sviraju, znate, i sad ulažu instrumente velike, pojačala i to, i onda kad ga ljudi vide sa velikim pojačalima, misle da to nešto vrijedi. Kod mene došo majstor sa nekim neverovatnim alatom, sa kutijama nekim i najkvalitetnijim tim nekim novim alatom. A meni je samo trebalo promeniti gumu na špini! – "Čoveče božji, vama je samo trebalo promeniti gumu!" – kaže meni majstor. Uspoređujem, znate, to sa ovim muzičarima i sa tom velikom tehnikom. To što više vredi ta pojačala ti instrumenti, to ga više cijene. A on ustvari dva akorda svira! Roditelji su mu uložili u to i sad on ide svirati! – kaže nama harmonikaš Ilija. Na usnama mu titra vječiti osmjeh. To je od muzike, i od toga što se prisjeća svoje mladosti.

BESAME MUCHO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.